Govoreći u prigodnoj homiliji o svečevu životu, mons. Barišić je istaknuo „da je sveti Ante bio prijatelj Boga i čovjeka“. „Sveti Ante je ostavio duboki trag u svome vremenu, a i danas privlači mnogobrojne vjernike. Privlači nas jer je ostavio svjedočki trag svoje vjere. Povijesno gledano, bio je Portugalac koji je ostavio svoju obitelj, pristupivši augustincima. U toj redovničkoj zajednici je studirao filozofiju i teologiju te je postao učen čovjek. No, samo znanje nije dovoljno, ono samo po sebi ne može ispuniti čovjeka. Zbog toga sveti Ante želi živjeti još radikalnije. Inspirirajući se na petorici franjevaca koji su išli misionariti u Sjevernu Afriku, a ubijeni su od strane muslimana, sveti Ante pristupa franjevcima. Oduševilo ga je što su ti mladi redovnici dali najvrjednije što su imali, a to je svoj život za drugoga“, ustvrdio je.

Naglasio je „da je sveti Ante stalno isticao, po uzoru na sv. Franju, da je najvažnije propovijedati djelima“.

Nadbiskup je pojasnio „da je jezik važan u životu svakog čovjeka i u svakoj kulturi“. „Sveti Ante je shvatio koliko je važna riječ. Vidio je koliko su naše riječi ograničene, a jezik prljav, pogan, oštar i ubojit. Našao je put po kojem jezik može postati sredstvo komunikacije, zajedništva i oživljavanja. To je put molitve koji nas dovodi do mudrosti, a mudrost se razlikuje od znanja jer zahvaća naš život i odnose. Sveti Ante je otkrio izvor jezika – Božju mudrost koja nam se očitovala u Božjoj riječi“, nastavio je, dodavši da je Božja mudrost važnija od dobrog posla i zdravlja jer nam čisti srce koje je često izvor zavisti, mržnje i pohlepe.

U nastavku homilije, mons. Barišić je poručio da je sveti Ante bio uspješan propovjednik, rekavši: „Svojim propovijedima je obraćao pogane. Naglašavao je važnost etike u politici i gospodarstvu, zauzimajući se uvijek za dostojanstvo čovjeka. Ljudi su ga slušali jer su u njemu prepoznali govor ljubavi“.

Nadbiskup je konstatirao „kako je važno što i na koji način govorimo drugima“. „Roditelji, vi znate kako ni istina vašoj djeci nije dovoljna ako im je kažete na grub način. Važno je da jedni druge riječima hrabrimo i uvažavamo. Uz to, važno je i slušati, poput svetog Ante, nevolje naših bližnjih“, dodao je.

„Rekognicijom tijela sv. Ante otkriveno je da mu je jezik svjež. Nalazi se u relikviju u Padovi. Njegov jezik je ostao svjež jer je bio jezik ljubavi u službi navještaja radosne vijesti života. Želio bih da i mi danas osjećamo Antinu prisutnost u našem životu kako bi i naš jezik postao jezik ljubavi – jezik koji pomaže bližnjemu prohodati i koji slavi Boga“, zaključio je.
Na kraju mise, gvardijan samostana fra Anselmo Stulić zahvalio je nadbiskupu na dolasku i ohrabrujućim riječima te svima koji su doprinijeli proslavi svetkovine.

Vjernici su se za proslavu pripremali trodnevnicom koju je predvodio p. Ivan Ike Mandurić. Također, p. Ike je predslavio i misu s blagoslovom djece i cvijeća na samu svetkovinu.