Liturgijsko slavlje služio je dominikanac Nikola Leopold Noso u zajedništvu s trsatskim franjevcima i drugim svećenicima. Naime, prema drevnoj tradiciji na ovu svetkovinu franjevci na poseban način dočekuju braću dominikance koji predslave svetu misu, kao simbol bratske povezanosti njihovih utemeljitelja koju nastoje održavati i danas.

Svetog Franju Asiškoga javnost danas često shvaća na pogrešan način, vrlo površno. Na njega gledaju kao znak pokreta za zaštitu okoliša, prijatelja životinja i ekologa. On sve to jest jer je imao poseban odnos prema okolini, ali je taj odnos prema prirodi i životinjama puno dublji. Sveti Franjo je imao ljubavi prema svemu stvorenome, prema Bogu stvoritelju i prema čovjeku, poručio je fr. Nikola Leopold Noso. “Ako pogledamo dublje svetoga Franju i njegov život, vidimo koliko je on bio čovjek pokore, čovjek molitve, ali na poseban način bio je čovjek koji je brinuo za svoju braću ljude. Prije životinja i ljepota prirode koja ga je okruživala, njemu je pri srcu bio čovjek.”

Riječi koje je sv. Franjo govorio bile su riječi ljubavi i mira, ali i poziv na opraštanje, pokoru i obraćenje. U kontekstu današnjeg vremena, svijeta koji tone u bezboštvo, koji tone u grijeh, nije lako prigrliti opomenu i promijeniti se, kazao je propovjednik. Grijeh je prisutan u svim porama društva. Postao je neprimjetan, a suvremeni čovjek naviknut je na život u grijehu. Grijeha se trebamo čuvati više od bilo kojeg zla, jer ako u smrtnom času ostanemo u grijehu, u njemu ostajemo zauvijek, upozorio je o. Noso. Potaknuo je vjernike na obraćenje, na radost življenja evanđelja, ali i žalost zbog grijeha.

Na kraju liturgijskog slavlja zahvalnu riječ predvoditelju, svećenicima, članovima franjevačke obitelji te vjernicima laicima uputio je gvardijan franjevačkog samostana i čuvar Svetišta fra Krunoslav Kocijan.

Svetkovinu svog nebeskog zaštitnika sv. Franje Asiškoga svečano su proslavile i župe Kukuljanovo i Pehlin.