Proslava svetkovine Tijelova u Krku

„Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove kazuje veliko otajstvo naše vjere: pod prilikama kruha i vina primamo pravo Tijelo i Krv Kristovu, tj. primamo samoga Krista. Kao i na svetkovinu Duhova, tako i danas opet se prima božanska osoba, živa osoba“, poručio je u homilji mons. Petanjak.

„To je Isusova želja. Slaveći posljednju večeru sa svojim učenicima, uoči svoje muke i smrti, Isus blaguje židovsku Pashu i obred Pashalne večere u kojem se zaziva Božji blagoslov nad kruhom i vinom, Isus pretvara u trajni i vječni spomen na sebe i kaže učenicima da kad god se sastanu u njegovo ime i blaguju kruh i vino te izgovorite dane riječi nad njima i oni će postati njegovo Tijelo i njegova Krv. To je Isusova želja i njegova oporuka.“

Biskup Petanjak je pozvao na promatranje i svega onoga što prethodi slavlju Pashalne večere, Isusove upute i pripreme na nju. „Isus priprema mjesto, bira prostor, šalje. Budimo pozorni na Isusove riječi. On točno kaže učenicima kamo trebaju ići, koga će susresti, što će mu reći, što će naći“.

„Naš život je naš i mi ga možemo htjeti i željeti urediti po našem, ali dobro znademo da najčešće nije tako. Uvijek se netko ubaci s nečim svojim, dogodi se nešto neočekivano i nepredvidivo, promjeni nam plan kompletno ili okrene cijeli život u drugom pravcu. To su životna upozorenja koja nas potiču da shvatimo da u našem životu Bog uvijek ima inicijativu, on započinje nešto novo, on usmjerava u nekom drugom pravcu, a mi moramo biti pozorni na te naizgled sitnice ili detalje koji najčešće život znače, a mi ako nismo pozorni možemo olako preko njih prijeći, ne primijetiti i ne shvatiti značenje. Euharistija se događa i živi unutar naše stvarnosti koju mi moramo znati prepoznati“.

Kako je nadalje rekao biskup: „K tome Isus ustanovljuje najveći dar koji je moguće dati, daje nam samoga sebe u trenutku najveće izdaje sa strane jednoga od svojih najbližih učenika (Juda). Poruka koja nadilazi sva ljudska mjerila ponašanja i koju se ne može razumjeti nego ju se može samo sa zahvalnošću primiti“.

„U isto vrijeme sve se to događa kad Isus u svojoj duši proživljava dramu svoga odlaska kroz muku i smrt na križu. U njemu drama, a nama ostavlja sama sebe pod onim najbitnijim bez čega ni jedno živo stvorenje ne može opstati, a to je hrana i piće. Isus želi da shvatimo da ni duhovnog života nema bez svakodnevne duhovne hrane i pića. Kao što se nije moguće najesti i napiti za mjesec dana unaprijed, to vrijedi i za život u duhu“.

„I na koncu Isus se daruje nama, podržava život drugoga, hrani drugoga. Za euharistiju je bitno da ju se slavi u zajednici, da zajednica slavi. Ne može se slaviti sakrament jedinstva, a ne željeti ga slaviti s drugima i biti posvađani. Kao što je Krist kruh za drugoga to isto ima biti i svaki kršćanin“, zaključio je u homiliji biskup Petanjak.

Na kraju misnog slavlja uslijedio je ophod s Presvetim oltarskim sakramentom. Budući da se zbog kiše nije mogao odvijati vani, starom gradskom jezgrom, kako je običaj, procesija se odvijala u katedrali s molitvom u kapeli Presvetog Srca Isusova.