Budi dio naše mreže
Izbornik

Proslava svetkovine Tijelova u Požegi

Požega (IKA)

Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, 30. svibnja 2024. predvodio je u požeškoj katedrali mons. Antun Škvorčević, izvijestila je Požeška biskupija.

Suslavili su kanonici Stolnog kaptola sv. Petra te svećenici koji su djelatni u požeškim župama i biskupijskim ustanovama.

Pozdravljajući vjernike u katedrali i na trgu ispred nje, biskup je kazao svima da su se okupili kao Isusovi vjernici, da mu na svetkovinu njegova Tijela i Krvi, misom i procesijom nakon nje iskažu odanost, zahvalnost i poklon. Pozvao ih je da Isusu Kristu povjere sve svoje nemoći i da se pokaju za ono što je mračno u njima.

U homiliji biskup je najprije izrazio radost što na tom slavlju sudjeluju djeca odjevena u bijele haljine i narodne nošnje, da tako i na izvanjski način očituju ljubav koju za Isusa Krista nose u svojim srcima. Sve pak sudionike slavlja podsjetio je na iskustvo, kad u svrhu pretraga i liječenja u medicinskim laboratorijima „vade krv“. Kazao je da je krv jedna od stvarnosti ljudskog organizma koja je više od onoga što se fizički u njoj pronalazi. Čudesna je i znakovita činjenica da se u krvi može „pročitati“ u kakvom je stanju cijeli organizam, je li on zdrav ili je pak zahvaćen kakvom bolešću, koju potom liječnici nastoje liječiti, ustvrdio je biskup. Povezao je to iskustvo s porukom naviještenih čitanja.

Tako Mojsije u prvom čitanju iz Knjige Izlaska u nastojanju da zajedništvo svojih sunarodnjaka na putu iz ropstva u slobodu pretoči u savez između Boga i izraelskog naroda, obznanjuje „dekalog – deset riječi“, deset Božjih zapovijedi, a sav je narod nekoliko puta ponovio: „Sve što je Gospodin rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.“

Nakon što je narod obećao vjernost Mojsije je podigao žrtvenik na 12 kamenih stupova na kojemu su Izraelci prinijeli junce za žrtve paljenice, a on je krvlju žrtvovanih životinja polio žrtvenike i poškropio narod. Narod je bio poškropljen krvlju u znak vjernosti Bogu koji je djelom njihova oslobođenja iz egipatskog ropstva posvjedočio vjernost svome narodu.

U Markovu pak evanđeoskom ulomku Isus, dok prije smrti sa svojim učenicima blaguje Pashu, nastupa govorom o svom tijelu i o svojoj krvi, tumačeći da je krv njegova – krv Saveza Božjega s ljudima te da je to Novi savez u kojem više nije potrebno prolijevanje krvi žrtvovanih životinja kako je to bilo nužno u Starom savezu. Sin Očev i vječna njegova Riječ postao je tijelom upravo zato da krv svoju položi za ljude, a ustanovljenjem euharistijskog otajstva naložio je da se to čini njemu na spomen, da se pije vino koje je blagoslovljeno njegovom vjernošću Ocu za ljude do kraja, do u smrt na križu.

U krvi Isusovoj se ne čita istina o tjelesnom zdravlju, nego se prepoznaje otajstvo one vjernosti koju je Bog posvjedočio u žrtvi svoga Sina, ustvrdio je biskup. Naglasio je stoga, da doći u crkvu na misu pa se zaustaviti pred otajstvom Isusove Krvi i iz nje „iščitati“ tko je on za ljude, a tko su ljudi njemu, znači živjeti savezništvo između Boga i ljudi koji ne traje tek neko određeno vrijeme, nego se proteže u svu vječnost.

Još je rekao da Crkva na svetkovinu Tijelova podsjeća da kršćani, katolici nisu neko zajedništvo koje oni sami grade, nego da su „krvavo“ zajedništvo Isusove vjernosti ljudima i da oni u tom zajedništvu i otajstvu Isusove krvi pronalaze snagu one Isusove ljubavi na križu koja je bila jača od smrti, nastojeći i sami živjeti od tog otajstva. Ukazao je koliko ljudi proturječe tom otajstvu svaki put kad ne poštuju jedni druge i jedni o drugima ne razmišljaju na „saveznički“ način, nego „krvavo“ i osvetnički, te se kao posljedica toga među njima pojavljuje „zla krv“. Božja krv u Isusu Kristu nije zla krv, nego dobra i milosrdna krv ljubavi i vjernosti.

Pozvao je sudionike da na tom slavlju zahvale Bogu što je u euharistijskom otajstvu svoga Sina na domišljat način ostao trajno prisutan među ljudima snagom one vjernosti i ljubavi kojom je Gospodin Isus prolio svoju krv za njih.

Potaknut činjenicom da se ove godine svetkovina Tijelova podudara s proslavom Dana državnosti, biskup je istaknuo posebnu skupinu ljudi koja je konkretno živjela otajstvo vjernosti i položenosti života za druge do prolijevanja vlastite krvi, a to su hrvatski branitelji.

Biskup je ustvrdio da se usuđuje krv koju je većina hrvatskih branitelja prolila za slobodu i dostojanstvo hrvatskoga naroda, usuđuje uspoređivati s Isusovom krvlju prolivenom čovječanstvo. Naglasivši u isto vrijeme da je zato sloboda hrvatskog naroda jaka i blagoslovljena. Kazao je da im i danas želi zahvaliti za to djelo, a sudionike slavlja je pozvao da u Hrvatskoj budu osjetljiviji za Božje, neprolazne vrijednosti, oko kojih kad se okupi, postaje se zajedništvo poštovanja i radosti u kojem se svi osjećaju dobro i u kojem nitko u svojim sebičnim porivima neće govoriti kako u Hrvatskoj nije dobro i lijepo živjeti.

Zamolio je Isusa Krista da svojom snagom zahvati sve, da budu ljudi savezništva s Bogom i međusobno, nikad jedni protiv drugih, nego uvijek jedni za druge. Homiliju je zaključio molitvom: „Bože, budi nam na pomoć onim djelom koje si ostvario u Isusu Kristu, djelom njegova tijela i krvi, da prepoznamo svoje dostojanstvo i dostojanstvo drugih, te da od tog dostojanstva živimo.“

Nakon misnog slavlja uslijedila je teoforička procesija središtem grada do franjevačke crkve Duha Svetoga, tijekom koje su sudionici slavlja javno posvjedočili Isusu Kristu da vjeruju u njegovu euharistijsku prisutnost, da mu se klanjaju i da mu žele biti vjerni te su mu uputili hvalbene poklike i molitvene zazive.

Na koncu slavlja biskup je poručio sudionicima slavlja da su misom i procesijom očitovali kako su jedno u Isusu Kristu u snazi njegova Duha, u moći njegove krvi koju je prolio za njih. Poželio je da ta snaga djeluje u njihovoj svakodnevici, pa da se kao Kristovi ne prepoznaju javno samo na Tijelovo, nego svaki dan.

Među prisutnim vjernicima je bila i požeško-slavonska županica Antonija Jozić te požeški gradonačelnik Željko Glavić. Zahvalio je svećenicima za sudjelovanje u slavlju, kao i ministrantima, pjevačima, članovima udruga, društava i molitvenih zajednica, vjernicima odjevenim u narodne nošnje, pripadnicima hrvatske vojske, te svim drugim sudionicima. Napose je zahvalio prvopričesnicima i drugoj djeci, koja su posipanjem cvjetnih latica pred Presvetim Oltarskim Sakramentom posvjedočili ljubav svoga srca. Nakon otpjevanog himna „Tebe Boga hvalimo“ sudionicima je biskup udijelio završni euharistijski blagoslov, izvijestila je Požeška biskupija.