Proslava svetkovine Uznesenja Marijina u beogradskoj katedrali

Nadbiskup Nemet se na početku propovijedi osvrnuo na geslo ovogodišnjeg 37. Svjetskog susreta mladih u Lisabonu „Tih dana usta Marija i pohiti“ (Lk 1, 39), a o tom pohodu Marijinom upravo govori i Riječ Božja koju liturgija nudi za ovu svetkovinu. Govoreći o Marijinom pohodu Elizabeti, nadbiskup je istaknuo kako taj pohod nije bio tek jedna obična šetnja ili besciljno lutanje, nego on je bio s određenim ciljem. Marija je pohodila rođakinju koja je bila trudna kao i ona, ali isto kao i Marija na čudesan način. Elizabeta je nosila preteču Isusovog Ivana Krstitelja. „Srca ovih žena bila su puna radosti i veličanja Boga. One su bile prepune ovih divnih osjećaja da su to na svaki način željele podijeliti jedna s drugom. Obje su doživjele čudesnu ruku Boga u svojem životu. I jedna i druga po anđelu Gabrijelu saznale su da će roditi sina. Elizabeta je bila čak i za ona vremena starija dama, pa je to bilo čudo, ali još veće čudo je bilo kod Marije koja ni muža nije poznavala. Hvalospjevi Elizabete i Marije slave Boga koji je gospodar povijesti cijelog čovječanstva ali i svakog pojedinca. Elizabeta spominje situaciju Marije, njezin život pun vjere, i baš radi te osobne vjere Bog je mogao djelovati u njezinom životu. Marija u svojem predivnom himnu „Magnficatu“ prikazuje djelovanje Boga kroz povijest izabranog naroda. Ne govori toliko o samoj sebi, o tome što je Bog njoj učinio, nego govori o povijesti izraelskog naroda od naraštaja do naraštaja“, rekao je nadbiskup i citirajući Marijin hvalospjev „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“, istakao da je „Bog Izraelov i naš Bog te da je pun milosrđa, premda se čini da puno puta njegovo djelovanje kasni ili je sporo i neprimjetno u našem životu ili kao da je nevidljivo Njegovo djelovanje, ali moramo priznati jednu stvar i da puno toga zavisi od nas. Bog može djelovati samo tamo gdje postoji otvorenost čovjekova, njegova srca, jedne grupe, naroda ili čak kontinenta. Kod Zaharije i Elizabete bilo je dosta brzo, a kod Marije još brže. Pitajmo se zašto? Zaharija je bio jako sumnjičav, nije vjerovao anđelu, a Marija je odmah prihvatila Riječi Boga po anđelu. Vjera je potrebna za djelovanje Boga u svijetu, a mi svoju vjeru izražavamo svojom slobodnom voljom. Ja mogu odlučiti o svojem životu, a kao nadbiskup i na razini Nadbiskupije. Moje odluke mogu biti plod vjere i predanja Bogu, ali mogu biti i odluke megalomanije, želje za karijerom ispunjenje zavišću i mržnjom, osvetoljubljem…i to što važi za mene to važi i za svaki ljudski život“, rekao je nadbiskup Nemet. Govoreći o važnosti funkcije koju čovjek može imati u društvu nadbiskup je istakao da se uvažava titula ili funkcija koju pojedinac obnaša i „što si više postavljen u društvu, tim više možeš napraviti dobra ili zla. Ako si čovjek bez utjecaja, možeš reći cijeloj armiji da napadne susjeda i ništa se neće dogoditi, ako si predsjednik jedne od najvećih država svijeta, svojom odlukom možeš dovesti do takvog rata kakav sada vidimo i doživljavamo u Ukrajini“. Govoreći o ratu nadbiskup je istakao kako se u takvom stanju bez smisla izgubi jako puno ljudskih života, a umjesto da se znanje i bogatstvo koje čovjekov um posjeduje koristi za plemenite stvari ono se zlouporabi i okreće protiv čovjeka, pa političari koriste i žitarice radi vođenja rata, a zna se da se iz Ukrajine transportira žito zemljama u kojim vlada glad i siromaštvo.

Na kraju propovijedi nadbiskup je istakao da današnje evanđelja govori o dvije žene, žene koje slave Boga svemogućega, te postavivši pitanje: „Koja slika nas napunja radošću i mirom i osjećajem sigurnosti: slika dvije žene u Judeji ili slika srušenih zgrada, poubijanih ljudi ili ono što je najgore ukrajinske djece odvedene u daleke ruske oblasti?“, dao svakom pojedincu da osobno odgovori na pitanje, a nadbiskup je „nagovorio“ sve nazočne da se priključe Mariji i zajedno s njom pjevaju „Veličaj dušo moja Gospodina, jer ti si Bože čudesna djela učinio u mom životu“.

Koncelebrirali su mons. Simon Bolivar Sanchez Carrion, savjetnik u nuncijaturi, vlč. Mihael Sokol, domaći župnik i rektor Marijanuma kao i drugi svećenici Beogradske nadbiskupije. Na svečanom euharistijskom slavlju sudjelovao je i arhimandrit o. Nektarije Đurić, tajnik Svetog Sinoda Srpske pravoslavne Crkve, Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, predstavnici ambasada i diplomatskog zbora, predstavnici gradske i lokalne vlasti te mnogobrojni vjernici ove župe, kao i hodočasnici iz raznih dijelova Nadbiskupije. Svečanost je glazbeno uljepšao zbor Ars vocalis.

Na kraju svete mise domaći župnik vlč. Mihael na poseban način zahvalio je nadbiskupu što je predvodio misno slavlje kao i svima koji su sudjelovali, ali i svima onima koji su se aktivno uključili u samu pripremu proslave svetkovine. Druženje je nastavljeno nakon mise uz prigodni domjenak.

Proslava Velike Gospe u beogradskoj katedrali // Foto: Beogradska nadbiskupija

Proslava Velike Gospe u beogradskoj katedrali // Foto: Beogradska nadbiskupija