Moći sv. Šimuna čuvaju se u jaskanskoj grkokatoličkoj crkvi od 2014., kada su svečano prenesene kao dar Zadarske nadbiskupije i grada Zadra gdje se čuva jedinstveno neraspadnuto tijelo ovoga novozavjetnoga svetca već više od 8 stoljeća u povijesnoj zlatnoj raci hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanić. Liturgiju je služio o. Marjan Jeftimov, župnik Sošica, uz susluženje o. Milana Stipića, župnika Jastrebarskog i Kričaka, o. Mihajla Hardija, župnika Metlike, o. Mihajla Simunovića, katedralnog župnika iz Križevaca, o. Zenje Zastavnija, župnika Radatovića, o. Zorana Vladušića, župnika Kašta, vlč. Stjepana Rožankovića, rimokatoličkog župnika Jastrebarskog i o. Livija Marijana, đakona, kancelara Križevačke eparhije. Liturgiju je pjevao Katedralni izbor iz Križevaca pod ravnanjem prof. Ozrena Bogdanovića, a propovijedao je đakon i kancelar o. Livio Marijan.

U propovijedi, đakon Marijan je istakao jedinstvenu vrijednost i milost što u ovom gradiću tiho i molitveno počivaju moći jedinstvenoga novozavjetnoga svetca koji je na svojim rukama nosio samoga Gospoda Isusa Krista. “To je ne samo čast i blagodat, nego i obveza, odgovornost i poziv da živimo pravedno i bogobojazno kao što Evanđelje kaže za svetoga starca Šimuna.

Možda će nas jednoga dana Bog na sudu pitati: što su ti značile moći starca Šimuna u tvojoj sredini? Zar te nisu podsjećale na mene i na život vječni? Zašto nisi bio pravedan i bogobojazan poput Šimuna? Ili, kad si se molio pred sv. Šimunom, trebao si i živjeti poput njega. Ili, kad si palio svijeću, trebao si znati da najprije ti trebaš biti svjetlo u mraku oko sebe?. Kod nas kršćana nije problem kako se Bogu moliti, kojega smo obreda, kada trebamo slaviti blagdane, križati se i pričešćivati, dakle nije problem u tome što radimo za Boga, nego kako to radimo. A Bog je tu vrlo jednostavan i konkretan. Za Šimuna kaže da je bio bogobojazan i pravedan. Bog gleda na pravednost i iskrenost našega srca kroz to što njemu na čast činimo. Kršćanin ima jedan bitni posao u životu, jedno zvanje, zanimanje i stranku: a to je dobrota.

Kršćaninu je jednostavno posao i smisao biti dobar i pravedan čovjek. To je bit i smisao svake Crkve i svakoga obreda i blagdana i sveca i običaja. Biti bogobojazan i pravedan, biti kršćanin, što li drugo znači nego biti dobar i živjeti po zakonu ljubavi. Dobrota podrazumijeva ljubav, iskrenost, sebedarje, bogoljublje, čovjekoljublje.

Ne zaboravimo da stojimo u hramu Preobraženja Gospodnjega. To je naš život. Preobraženje u ikonu ili sliku Božju na koju smo izvorno stvoreni. To je posao kršćanina. Ta je ikona Božja u nama oštećena, potamnjena, nagrđena našom palom grješnom naravi, i zato ćemo do smrti i uvijek i padati i nikad nećemo biti savršeni dok nas Bog sam ne usavrši u Carstvu nebeskom. Ali ikona je tu, u nama. I taj proces preobražaja, pobožanstvenjenja, kako sveti oci kažu, to čišćenje ikone Božje u sebi, počinje ovdje, događa se svakoga dana, i ne događa se bez moga i tvoga zalaganja. Evanđelje kaže da je Duh Sveti bio na Šimunu. Dao Gospod da bude i nad nama, i da poput starca Šimuna možemo na kraju reći: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospode, u miru“ i doći u nebeski zbor svetih, u zajedništvo s našim pokojnima, i biti preobraženi u svjetiljku i svijeću koja vječno svjetli u nebeskom Hramu pred Svetim Svevišnjim Bogom. Neka nam u tome pomogne i ova godina upravo Duha Svetoga u Žumberačkom vikarijatu, koja evo traje, a koja će se svečano slaviti u kolovozu u Žumberku, u sklopu velike priprave za 250. obljetnicu Križevačke eparhije“ – kazao je đakon Marijan.

Poslije liturgije pred moćima su blagoslovljene svijeće i djeca kojih se, zajedno s roditeljima, okupio veliki broj. Kler i vjernici su zatim pristupali čašćenju moći sv. Šimuna i kasnije se družili u zajedničkom bratskom blagdanskom veselju. Uvečer uoči blagdana služena je Velika večernja s Litijom kao bdjenje.