Uvodeći u homiliju vlč. Hačko kazao je da je “naš kalendar isprepleten mnogim marijanskim svetkovinama, blagdanima i spomendanima. Onaj dan, od kuda sve kreće, svakako je svetkovina Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Taj dan spominjemo se Marijinog začeća u utrobi njezine majke, svete Ane, koja poput Elizabete, nije mogla biti trudna. No, svojom i Joakimovom usrdnom molitvom, začela je Mariju. Iako je svaki dan trudnoće važan, počevši od začeća, drugi najsretniji dan za roditelje nekog djeteta jest onaj kada to dijete ugleda svjetlost nečeg novog, kada se to dijete rodi i počinjemo ga poznavati po imenu.”

Nadalje se osvrnuo na ulomak iz današnjeg Evanđelja o rodoslovlju Isusa Krista koje sv. Matej evanđelist ističe na početku svojeg Evanđelja. “Svaki život započeo je novim rođenjem. Iza svakog imena, pa tako i našeg slijedi i neka određena povijest imena te osobe. Nabrajanjem tolikih imena evanđelist ima nakanu pokazati nam da svi ti ljudi nisu ‘pali s neba’ u našu povijest. Svako to ime u ovom svijetu izvršilo je neku zadaću koju mu je Gospodin namijenio. Počevši sve od Abrahama, preko Davida, Josipa i Marije, vidimo kako su sva ta imena kroz nešto prošla. Svako to ime ima značenje, odnosno poslanje koje mu je Gospodin povjerio.

Što je potrebno učiniti da bismo mogli izvršiti poslanje koje nam je Gospodin namijenio u ovome životu istaknuo je u nastavku kazavši da se prije svega trebamo roditi. “Svi iz majčine utrobe izlazimo plačući. Izlazimo iz najsigurnijeg mjesta na svijetu i ulazimo u nešto gdje ne znamo što nas čeka sutra, ulazimo u nešto gdje smo svakodnevno opterećeni i ovisni o onom što je jučer bilo i brinemo o životu kojega ćemo živjeti sutra, a zaboravljamo živjeti sadašnji trenutak koji nam je Gospodin dao na raspolaganje i u kojem se odazivamo na Njegov zov”, istaknuo je.

U nastavku je rekao da bismo svi mi mogli reći da je Mariji bilo lako jer ju je Gospodin na poseban način čuvao i sačuvao. “To je Gospodin uistinu i napravio kako bi se mogao začeti u Djevičinu krilu”, istaknuo je posebno naglasivši tajnu Marijine uspješnosti i zašto je baš nju Gospodin izabrao među ženama onoga vremena. “Gospodin je izabrao Mariju jer je ona prije svega izabrala Njega. Čovjek stalno stoji pred nekim izborom i ne zna što bi koji puta izabrao. A koliko puta izaberemo krivo birajući tolike lakše i zaobilazne putove”, kazao je vlč. Hačko.

“Ne samo Marija, nego i sva ona ranije spomenuta imena prije nje, stoje nam kao primjer kako se živi. Birajući Gospodina i potpuno Njegovu volju. Potpuno se predajući izabiru Njegove volje i životu po toj volji. Za vjernike nema drugog izbora, doli volje Božje. U tom predanju i izboru, čovjek raste i tu Gospodin prema nama pokazuje koliko je odličan pedagog. Da bismo bili poput Marije, pozvani smo se potpuno isprazniti od nas samih kako bi nas Gospodin mogao napuniti sobom. Samo ćemo tada moći izvršiti poslanje koje nam je dao prilikom našeg rođenja i tada ćemo biti u ovom svijetu znakovi Božje blizine, a ne daljine. Boga je svijet uistinu žedan. Donesimo Ga danas u svoje obitelji, svojoj djeci, na radna mjesta. Majka Terezija će reći neka nas Gospa pouči o “Žedan sam”, zaključio je vlč. Hačko.

Prije misnoga slavlja okupljeni vjernici sudjelovali su u pobožnosti krunice te su imali priliku pristupiti slavlju sakramenta pomirenja.