U propovijedi je rektor crkve u formi obraćanja sv. Vlahu iznio ono što vidi, čuje i osjeća o Parčevom gradu. Istaknuo je ljepotu i sjaj obnovljenog grada te njegov užurbani život u službi gostiju čije prohtjeve domaći počesto zbog zarade trpe, ali i kojima s ljubavlju predstavljaju Grad jer njih to zanima.

Naveo je Isusove riječi o tome kako se ne treba bojati onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti nego se treba više bojati onoga koji može tijelo i dušu pogubiti u paklu. Slikovito je predočio kako je te riječi čuo i sv. Vlaho te vjerujući u njih prolio svoju krv.

Oslikavajući riječima život u gradu sv. Vlaha rektor Pervan je, uz ostalo, spomenuo kako je u njemu sve manje stanovnika, a sve više uvozne radne snage iz trećih zemalja. Govorio je i o neradnoj nedjelji i pravednoj plaći. Spomenuo je također komotnost življenja i nespremnost na žrtvu, samoisticanje i otuđenost jednih od drugih, navezanost na virtualno i gubljenje u stvarnom te mnoge druge slike ovog vremena i grada.

„Osjećam da se vama mučenicima i svjedocima vjere divimo, a sami nismo u stanju podnijeti malo muke i trpljenja. Želimo sve sada i odmah“, istaknuo je. Nabrojio je neke mučenike od ranih kršćanskih vremena do danas, među njima i one hrvatske, koji su zbog vjere bili spremni podnijeti mučeništvo i iz čijih primjera se može učiti.

S rektorom crkve suslavio je prior dominikanskog samostana fr. Tomislav Kraljević, asistirao je đakon don Tomislav Sikavica i nekoliko ministranata. Pjevao je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Petre Potrebica. U velikom broju na misi su sudjelovali bratimi Bratovštine sv. Vlaha i Dubrovački trombunjeri u svojim odorama i s barjacima. Uime Grada Dubrovnika nazočio je gradski vijećnik Krešimir Marković.