Na početku je vlč. Zohil uputio riječi dobrodošlice te je podsjetio kako je prošle godine, o blagdanu sv. Mihovila u toj samostanskoj crkvi iz jedanaestoga stoljeća održana misa prvi put nakon više od tri desetljeća.  U lipnju ove godine svečano su ondje donesene relikvije sv. Romualda, osnivača samostana, te su i ovom prigodom bile izložene za štovanje.

Nakon župnikovog pozdrava, povjesničar Marino Martinčević je održao kratko izlaganje o povijesti toga mjesta. Samostan sv. Mihovila nad Limom svjedoči stoljetnu prisutnost monaha kamaldoljana, koji su svojim življenjem gesla “ora et labora” benediktinskoga reda iz kojega su proistekli, oblikovali kulturni i prirodni prostor ovoga kraja. Ne treba stoga čuditi što je najstariji katastarski prikaz posjeda ovoga samostana koji je učinio znameniti kozmograf fr. Mauro u 15. stoljeću, jedan od naših najstarijih katastarskih prikaza jednoga područja uopće, rekao je Martinčević.
Stoljetnu prisutnost kršćanstva na našem području pokazuje crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji, manja crkva iz 6. stoljeća, s trostranom apsidom i bačvastim svodom. U njoj su sačuvani ostaci zidnih slikarija iz 8. stoljeća, čime su jedne od najstarijih fresaka na našem prostoru, istaknuo je izlagač. Veća crkva s polukružnom apsidom posvećena sv. Mihovilu arkanđelu je sagrađena u 11. stoljeću. Sačuvani su ostatci fresaka koje je naslikao nepoznati majstor otonske škole.

Najsačuvanija je freska koja prikazuje sv. Romualda ili pak nekog nepoznatog svetog biskupa, prikazan s palijem, kazulom i ispod nje dalmatikom – tada se biskupi u slikovnom prikazu nisu prikazivali još s mitrom, već s palijem. U crkvi sv. Mihovila posebno je značajan prikaz kamenovanja sv. Stjepana, to je najstariji prikaz te teme u našoj umjetnosti.

No, svega toga ne bi bilo da nije tu oko godine 1000. kroz tri godine boravio sv. Romuald, osnivač monaškog reda kamaldoljana, kako svjedoči njegov životopisac sv. Petar Damiani. Kasnije opatija biva pripojena opatiji sv. Mihovila Muranskog, a od 1519. sv. Matiji Muranskome. Monasi žive u njemu do 1772. kada prelazi, zamjenom posjeda, u ruke obitelji Coletti iz Conegliana. Polovicom 19. stoljeća, smrću posljednjih članova te obitelji, samostanski kompleks postaje državno vlasništvo.
“Ovdje povijest nije šutjela, rekao je biskup Milovan na početku prigodne homilije, spominjući kako na tom mjestu nalazimo davne tragove iz prvih vremena kršćanstva, obzirom da se do glavne crkve nalazi i manja iz šestoga stoljeća. Spomenuo je benediktince koji su ovdje boravili te naglasio kako su razni crkveni redovi nastajali kao odgovor na potrebe ljudi u određenim vremenskim epohama. Prema svojoj krilatici, „Ora et labora“, „Moli i radi“ oni su učili ljude toga vremena kulturi duha i kulturi rada”, naglasio je biskup.
“Već su u ta davna vremena ti redovnici ljudima isticali važnost poštivanja dostojanstva osobe, obitelji, poštenja, pravde, milosrđa i opraštanja. No, njihov utjecaj nije bio samo duhovne naravi, oni su ljudima pomagali i konkretnim savjetima u poboljšanju svog rada i svakodnevnog života. Benediktinci su tako širili vjeru među pukom, ali su se istovremeno bavili i znanošću i teologijom – pisanjem i prepisivanjem knjiga. Govoreći o blagdanu sv. Mihovila biskup je spomenuo da u Istri ima sveukupno 15ak crkvi i crkvica posvećenih sv. Mihovilu arkanđelu. Kroz povijest je sv. Mihovil arkanđel bio veoma bio cijenjen jer su ljudi osjećali da trebaju zagovor i zaštitu tog borca protiv zla”.
“Sveti Mihovil je prema objavi iz Svetoga Pismo simbol borbe između dobra i zla. Ljudi su se oduvijek pitali zašto postoji toliko zla u svijetu, Sveto Pismo nam govori da se je Bog, ako pogledamo jaslice i križ to vidimo, objavio kao sama Ljubav. Čovjek je stvoren na sliku Božju, no stvoren je slobodan, a isto tako i anđeli, od kojih su neki pali i počeli širiti zlo. Čovječanstvo je na samom početku, pod utjecajem Zla sagriješilo, dio te sklonosti na zlo baštinimo i svi mi po rođenju. Zato je lako podleći napastima grijeha. Dobrota i plemenitost se pak uče i vježbaju cijeloga života. Zla na svijetu nastaju tako da se ljudi opredjeljuju za zlo”.
Biskup je istaknuo primjer Dvadesetog stoljeća, kada je čovječanstvo napredovalo na mnogim područjima života, no bilo je to stoljeće velikoga zla, velikog moralnog pada, a posljedica toga su ratovi i koncentracijski logori. Bog poziva čovjeka na otkrivanje njegova milosrđa, vidimo to i iz objava poljskoj mističarki sv. Faustini Kowalskoj.

Biskup je istaknuo važnost molitve svetim Anđelima čuvarima, no nije dovoljno samo se preporučiti, važno je u svome srcu stvarati odluke za dobro. Neka nam i ova sveta misa pomogne u našim nastojanjima ustrajanja na putu dobra”, zaključio je biskup.
Prije završnoga blagoslova svi su okupljeni, čitajući iz sličica koje su im podijeljene, izmolili zajedno molitvu sv. Romualdu, čije su relikvije donijete u taj samostan u lipnju ove godine, deset stoljeća nakon što ga je taj veliki Božji ugodnik osnovao. Župnik Zohil je pojasnio da su mu kamaldoljani dali svečeve relikvije kada je, prije nekoliko godina, zajedno s prof. dr. sc. Ivanom Milotićem posjetio Camaldoli. Župnik je nadalje rekao da su tada u Camaldoliju prikupili mnogo povijesnih zapisa o povijesti toga samostana te da je u pripremi opsežno izdanje koje će dati iscrpni prikaz Samostana sv. Mihovila nad Limom.