Škvorčević je u uvodu misnoga slavlja pozvao djecu da poput sv. Josipa budu budni za Boga te s raspoloženjem duha poput njega pristupe slavlju te mu iskažu svoju odanost i zahvalnost što ih prati u njihovu odgojno-obrazovnom hodu.

U homiliji je na dijaloški način podsjetio djecu kako postoje sportske vještine, napose atletske, kojima pojedinci ili skupine nastoje ostvariti neki izvanredni ishod. Spomenuo je kako skokom motkom preko letvice atletičari nastoje doseći što veću visinu. Ustvrdio je da je sv. Josip išao dalje od fizičkih vještina te postao najuspješniji duhovni atleta, koji je svojim nastojanjem da dosegne izvanrednu visinu, vjerničkom suradnjom s Bogom na njegovu spasenjskom djelu po Isusu Kristu stigao do neba, do proslavljenog zajedništva s njime.

Umirovljeni biskup ohrabrio je školarce da se po uzoru na sv. Josipa ne zadovolje samo onim visinama koje mogu postići sportskim vještinama ili drugim školskim disciplinama, nego budu duhovni atletičari koji se životom vjernosti Bogu uzdižu do njegovih visina.

Zahvalio je učiteljima u katoličkoj školi što i oni poput proroka pomažu učenicima ne samo da nešto nauče od predmeta koje im predaju, nego da otkrivaju i razumiju Božji govor u svom životu te da ga slijede. „Šutnja koja čuje Boga, najljepše je naše stanje“, ustvrdio je.

Na svršetku misnog slavlja Škvorčević je još zamolio sv. Josipa da svojim primjerom nadahnjuje, a zagovorom prati i potpomaže nastojanja učenika požeške Katoličke osnovne škole u tjelesnom i duhovnom rastu.