U koncelebraciji s biskupom bio je vojni kapelan o. Zdravko Barić, SMM. Na misi su se okupili načelnik stožera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva zapovjednik 91. krila HRZ-a, zapovjednik Bojne zračnog motrenja i navođenja, zapovjednik Bojne nuklearno-biološko-kemijske obrane, i drugi vjernici djelatnici HRZ-a, objavljeno je na mrežnim stranicama Vojnoga ordinarijata.

Biskup Bogdan na početku propovijedi čestitao je Dan kapelanije te prenio pozdrave o. Danijela Čole, OCD, kapelana vojne kapelanije Sv. Petar i Pavao koji se trenutačno nalazi u mirovnoj misiji na Kosovu.

„Danas slavimo dvojicu apostola, Petra i Pavla, dvojicu stupova Crkve u samim njenim počecima i u temeljima apostolske tradicije vjere.“ Premda su Petar i Pavao bili iz različitih društvenih sredina i različitih osobnosti i karaktera, obojica predstavljaju dva različita stila misionarskog djelovanja, jednog i istog poslanja.

„Petar je podrijetlom jednostavni ribar iz Galileje. Po prirodi mudar, nadaren, praktične životne inteligencije, izvrsno se ophodi s jednostavnim ljudima… Pavao je učeni farizej iz Tarza (danas u Turskoj). Vrhunski intelektualac! Obojica su Židovi. Obojica su vatreni, strastveni karakteri, izrazito jake osobnosti. Zahvaćeni Kristom, oduševljeni njegovom porukom, zahvaćeni njegovom milošću, doslovno su zaljubljeni u Isusovu osobnost, nauk i djelo… do te mjere da su bili spremni radije umrijeti nego se odreći Isusovog nauka i djela.“ Obdareni mnogim i različitim darovima srca i uma, Petar i Pavao gradili su jednu i istu Crkvu.

Petar bijaše iz plemena Šimunova, brat apostola Andrije, iz grada Betsaide. Prvi je od apostola jasno očitovao, ispovjedio vjeru u Krista rekavši: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ (Mt 16,16), njega je Isus izabrao za apostolskog prvaka. Nakon silaska Duha Svetoga Petar je počeo propovijedati u Jeruzalemu, po Judeji i Samariji te po istočnoj sredozemnoj obali osnivati crkvene zajednice. U vrijeme cara Nerona, poznatog progonitelja kršćana, 67. po Kr. bio je osuđen na smrt razapinjanjem. Prema njegovoj želji razapet je na križu naopako (s glavom dolje, a nogama gore) jer se smatrao nedostojnim umrijeti kao Gospodin Isus Krist.

Pavao se rodio u Tarzu, u maloazijskoj pokrajini Ciliciji, u židovskoj dijaspori, u obitelji s pravom rimskog građanstva. Završio je rabinsku školu u Jeruzalemu i uz to stekao ondašnje helenističko obrazovanje. Kao pripadnik farizejske sljedbe, bio je žestoki progonitelj prvih kršćana. Na putu za Damask doživio je susret s uskrslim Kristom, nakon čega počinje naviještati Evanđelje. Zbog propovijedanja Radosne vijesti među poganima dobio je počasni naslov Apostol naroda. Napisao je više poslanica. Za Neronova progona kršćana bio je uhićen i smaknut izvan gradskih zidina. Nad njegovim grobom u Rimu uzdiže se ogromna prekrasna bazilika „Sv. Pavao izvan zidina“.

„Petar i Pavao su osobe duboke vjere. Ljudi od krvi i mesa sa svim ljudskim potrebama, slabostima i krepostima, usponima i padovima! Obraćeni, izgradili su svoj poseban odnos s Isusom, u vjeri, svakodnevnoj vjeri!“ Biskup je, referirajući se na kardinala Roberta Saraha, naglasio kako vjera prvotno znači „posvemašnje i krajnje pouzdanje u Boga koga je netko susreo osobno. Vjera je ‘zarazna’. Ako nije, to je znak da je bez žara. Vjera je kao Sunce: ona svijetli, obasjava, zrači i grije sve oko sebe.“ Vjera raste kroz molitvu, ona se učvršćuje u svakidašnjem razgovoru s Bogom u molitvi. Ona se hrani pomoću liturgije, katoličkog nauka i cjelovite crkvene predaje.