Svečano misno slavlje, kojim je također obilježena 140. obljetnica ponovne uspostave crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u zajedništvu s apostolskim nuncije u BiH mons. Luigiem Pezzutom i biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom te uz koncelebraciju 27 svećenika među kojima su bili: delegat biskupa mons. Petra Palića iz Mostara generalni vikar mons. Željko Majić, poglavari na čelu s rektorom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu predvođeni preč. Darkom Tomaševićem i drugi. Na misi su sudjelovale redovnice među kojima s. M. Ana Marija Kesten, provincijalna glavarica sestara Služavki Malog Isusa koje djeluju u ovom sjemeništu, zatim zajednice Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater, studenti i djelatnici KBF-a i drugi.

Foto: Portal Katoličkog tjednika Nedjelja

Riječi dobrodošlice kardinalu Puljiću, nunciju Pezzutu, svim biskupima i svim prisutnima uputio je rektor. Podsjetio je da se tom misom slave tri obljetnice: 140. godina ponovne uspostave redovite hijerarhije u BiH, 130 godina od zaključenja prve akademske godine tadašnjeg Seminarium provinciale majus archiepiscopalis ecclesiae vrhbosnensis (Nadbiskupskog višeg provincijskog sjemeništa Crkve vrhbosanske) u Travniku te 125. obljetnice završetka i posvete sjemenišne crkve sv. Ćirila i Metoda iako sam datum pada na blagdan Male Gospe. „Želja nam je da tu obljetnicu obilježimo obnovom u ratu oštećenog vitraja, no ostvarenje te želje ovisit će dobrim dijelom o nesebičnosti i darežljivosti svećenika“, kazao je rektor Spajić koji je svoje obraćanje završio riječima: „Sve ove naše ‘radosti i nade, žalosti i tjeskobe’ (GS 1) donosimo u ovo misno slavlje i prikazujemo Gospodinu da nas u svojoj providonosnoj ljubavi vodi prema ostvarenju našega poslanja.“

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić je zahvalio rektoru Spajiću na uvodnim riječima te pozdravio sve prisutne. Kazao je da je proslava spomenutih obljetnica divan izazov i poticaj da uzdignu svoje srce svemogućemu Bogu, moleći zagovor sv. Ćirila i Metoda kojima je posvećena sjemenišna crkva te istaknuo da je bogoslovno zdanje bilo „svojevrsno gnijezdo za vrijeme komunističke vladavine“ kao i da je u ovom vremenu potrebno hrabrosti i nade da bi prevladali sve izazove i slabosti. „Neka istinski euharistija bude izvor naših nadanja, da liječimo ratne rane i sve rane ljudske, da budimo nadu i hrabrost za život“, poželio je kardinal Puljić.

Prigodnu propovijed uputio je nuncij Pezzuto koji je na početku kazao da sv. Ćiril i Metod izazivaju „veliku pozornost i štovanje sveopće Crkve, ne samo zbog svetosti života, već i zbog gorljivosti te pastoralne pronicljivosti“. Podsjetio je da Katolički bogoslovni fakultet i bogoslovna zajednica tom misom zaključuju akademsku godinu 2020./2021. te istaknuo: „U ovoj pandemijskoj godini sve što se moglo učiniti, učinjeno je s nemalim odricanjima, kako sa strane uprave Bogoslovije, tako i sa strane profesora i studenata. Za sve ove napore svakako im dugujemo veliku zahvalnost“.

Nuncij Pezzuto je potom progovorio o 140. obljetnici od uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH. „Potrebno je podsjetiti se i ovog događaja i sjetiti se brojnih pastira, svih redova i razina, koji su je utjelovili, a za koje želimo moliti na osobit način tijekom ove euharistije. Molimo, ne samo za prošlost, nego i prije svega za budućnost ove hijerarhije“, potaknuo je nuncij Pezuto te se osvrnuo na pročitani misni odlomak iz Evanđelja po Luki o „drugom misionarskom govoru“ koji sadrži temeljnu ideju za prepoznavanje biti života i djelovanja Crkve. „On se ostvaruje i poprima konkretan oblik u ključnoj riječi: ‘Idite’. To znači da je karizma svojstvena Crkvi, to jest evangelizacija, ono što sažima i daje vrijednost svemu ostalom“, rekao je apostolski nuncij ističući da biskup, svećenik, đakon, redovnik, redovnica, laik… trebaju sve ono što rade, govore, mole, „pretočiti u evangelizaciju“.

Foto: Portal Katoličkog tjednika Nedjelja

„Drugim riječima, moramo se zapitati: u konačnici, tko sam ja u kontekstu kršćanske zajednice? Kako bih definirao samog sebe? Ja sam osoba koja u Crkvi ima jedinstvenu i bitnu zadaću evangelizacije i ništa više“, posvijestio je nuncij Pezzuto. Kazao je da navedeni evanđeoski tekst otkriva stil koji mora posjedovati apostol u djelu evangelizacije, prije svega „putujući stil, stalno kretanje, neprestani izlazak iz svega onoga što nas tijekom evangelizacije može ukorijeniti u sebičnost i ustajalost“. Istaknuo je da se „evangelizirajuće putovanje“ može ostvariti upravo kada je navjestitelj upućen da evangelizira drugdje te podsjetio da biskupi, redovnički poglavari i svi koji su dužni dodijeliti razne službe evangelizacije u tim trenutcima često nailaze na mnogo otpora. Posvijestio je da, osim stila, Isus pokazuje i sam sadržaj evangelizacije, bit navještaja. „Slijedeći Kristov mentalitet, evangelizirati znači da se srž navještaja mora odnositi na Kraljevstvo Božje i na ključnu vrijednost Kraljevstva Božjeg koja je mir“, istaknuo je nuncij Pezzuto naglasivši da „biti evangelizator“ zapravo predstavlja „oduševljavajući životni projekt“. Upozorio je da izvorni navještaj evanđelja sa sobom donosi i napast s kojom se oni koji navještaju nisu u stanju nositi: mogućnost neuspjeha, to jest da budu – poput učenika koje Isus šalje “kao janjce među vukove” – bespomoćni i bez ljudske sigurnosti.

Kazavši da je i sam Isus, evangelizator kojeg je Otac poslao, doživio neuspjeh, nuncij Pezzuto je pojasnio da ono što predstavlja neuspjeh na ljudskoj razini nije neuspjeh na razini vjere te je u tom smislu Kristov križ vrlo rječit. Dodao je da je Isus nije samo „Kralj mira“, već „sam mir“ te da stoga i evangelizator „u dubini svoga bića“ zapravo jest „čovjek mira“. Pozvao je i sve druge da se, poput svetih Ćirila i Metoda, postavljaju u zajednicama u kojima su poslani, te da se utječu zagovoru ovih svetaca „kako bi Katolička crkvena hijerarhija Bosne i Hercegovine nastavila djelovati istom snagom svjedočanstva, u ovom našem vremenu, koje – poput onoga u kojem su djelovali oni – pokazuje svoje krhkosti (bolne, slabe točke) i to ne samo izvan nego i unutar kršćanske zajednice“.

Zahvalu Bogu i svima koji su dali svoj doprinos za uspješan tijek i završetak akademske godine – od profesora, studenata, osoblja KBF-a – uputio je na kraju i dekan KBF-a, preč. Darko Tomašević te poželio da im dani odmora budu na okrjepu kako bi i u idućoj akademskoj godini, s Božjim blagoslovom, svi mogli još bolje živjeti i raditi.

Na misi je pjevao Zbor bogoslova „Stjepan Hadrović” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.