Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Slavlju su se pridružile redovnice iz drugih redovničkih zajednica u Dubrovniku te dominikanski novaci s učiteljem novaka fr. Domagojem Augustinom Polanščakom.

Biskup je u propovijedi istaknuo dvije glavne misli Marije, Isusove majke, zabilježene u evanđeljima koje mogu svima biti poticaj za kršćanski život, a to su: „Evo službenice Gospodnje“ i „Što god vam rekne, učinite“.

Podsjetivši kako je ova redovnička zajednica dio velike vinkovske obitelji, biskup je spomenuo neke detalje iz života sv. Katarine Labouré koja je 1830. u Parizu imala viđenje Blažene Djevice Marije koja joj je objavila čudotvornu medaljicu, o čemu ona iz poniznosti nije govorila do smrti. „Živjela je cijeli život u trajnoj Božjoj prisutnosti“, kazao je biskup te dodao kako „o takvom duhovnom iskustvu svjedoče i danas neke redovnice“. Preporučio je svima da nastoje tako živjeti.

Biskup Glasnović je rekao i kako je blagopokojni splitski nadbiskup Ante Jurić neumorno dijelio čudotvorne medaljice, te je ispričao primjer života osobe koja je nakon određenog vremena od kad je dobila čudotvornu medaljicu, doživjela veliko obraćenje.

Kućna predstojnica s. Jozefina Andrejić sve uzvanike na proslavi nakon mise počastila je u blagovaonici samostana.

Marijine sestre u Dubrovnik su prvi put došle u privatni sanatorij dr. Maladovina 1935. godine. Zbog nesređenih prilika iste godine su se vratile. Godine 1950. dr. Kovačević ih je zamolio da se zaposle u dubrovačkoj bolnici. Službu u operacijskoj sali i u sobi preuzele su dvije sestre. Stanovale su kod njegove obitelji u Istarskoj ulici. Budući da su dolazile nove sestre, Družba je kasnije kupila kuću u Cavtatskoj ulici, gdje sestre i danas žive. Kućnu kapelicu 6. lipnja 1975. godine blagoslovio je biskup Severin Pernek. Sestre su radile u bolnici te su pomagale privatno bolesnicima i u svojoj kući čuvale malu djecu. Danas u ovoj zajednici žive tri sestre, od kojih jedna radi u Svećeničkom domu.