On je održao i trodnevnu duhovnu pripravu, od 11. do 13. prosinca. O spomendanu, na svečanom večernjem misnim slavlju koncelebrirali su franjevci koji djeluju u tom samostanu, o. Đuro Vuradin i o. Nikica Batista.

Predvoditelj se u homiliji osvrnuo na prispodobu o dva sina, iz Evanđelja po Mateju, istaknuvši kako je „naš ovozemaljski život naša prigoda za rad u vinogradu Gospodnjem”, te „da će nas, jednoga dana, kada dođemo pred Gospodina, pitati kako smo koristili svoje talente“.

Istaknuo je da je ta misa zahvala za život bl. Otona, koji se je svojim djelovanjem u ovome gradu utkao u proces obnove Crkve i svijeta kojeg je Bog započeo po liku sv. Franje Asiškog. Napose je naglasio kako je bl. Oton radio na sebi, izlagao se Božjoj Riječi, Ljubav ga je Božja prožimala. Radio je protiv razdijeljenosti, u čemu je tadašnje društvo bilo tako slično ovom današnjem. Propovjednik je istaknuo da se bl. Oton u svih 40 godina ovozemaljskog života nesebično davao Bogu i ljudima služeći i živeći pokorničkim životom. Bog je kroz njegov život činio divna djela. Čak je i njegov sprovod bio obilježen radošću vjernika, bio je to izraz zahvalnosti za njegov život posut dobročinstvima te zbog saznanja da će ih zagovarati s neba. Blaženik je posebno njegovao zavjet čistoće, a snagom Božje ljubavi ljubio je i one koji njega ne ljubljaše, naglasio je uz ostalo o. Barišić.

Na kraju mise prigodne zahvale izrekao je o Đuro Vuradin. Uslijedio je završni nagovor predvoditelja te pojedinačni blagoslov. Misno slavlje, kao i sve dane duhovne obnove, glazbeno je animirala Grupa Oton, koja je prije nekoliko godina osnovana i djeluje u tome samostanu, te s ponosom nosi ime Božjeg ugodnika pored čijeg sarkofaga pjesmom daju hvalu Gospodinu.

Bl. Oton živio je u Puli u prvoj polovici 13. stoljeća. Bio je jedan od prvih franjevaca koji su stigli u Istru. Predaja mu pripisuje izvanrednu dobrotu i savršenu krepost te četrnaest čudesnih ozdravljenja, koja se potanko opisuju u djelima nekoliko crkvenih kroničara. Prema njima proizlazi da je, zahvaljujući svojim taumaturškim sposobnostima, bl. Oton iscijelio šest bolesnika koji su bolovali od oduzetosti, po dva od sljepoće i deformiranosti usta te po jednog od grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju nakon pada i jednog uznemirenog od zloduha. Neka od tih čudesa blaženika je učinio za života, a druga, kao i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati zagovorom na njegovu grobu. Većina ozdravljenja bila je trenutna, ali bilo je i takvih koja su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.