Proslavljena 200. obljetnica crkve Preslavnoga Imena Marijina u Vrbanji
Proslava 200. obljetnice crkve u Vrbanji
Misu u povodu 200. obljetnice izgradnje župne crkve Preslavnog Imena Marijina u Vrbanji i zahvalnicu za plodove zemlje u nedjelju 3. listopada predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
U koncelebraciji su bili generalni vikar Beogradske nadbiskupije i župnik Župe Krista Kralja u Beogradu, mons. Aleksandar Kovačević, bivši župnik, preč. Andrija Kramar te uz župnike Drenovačkoga dekanata, njihov dekan preč. Željko Šimić i vlč. Tomislav Lasić, župnik u Vrbanji.
Župnik Lasić pozdravio je nadbiskupa i sve okupljene te nadahnutim riječima progovorio o crkvi: „Duga je to povijest, bogata i lijepim i dičnim trenutcima, kao i teškim i nevoljnim. Ne slavimo danas cigle, nije bitna žbuka, nego želimo ponajprije ovim zahvalnim slavljem, uputiti hvalu Bogu za dar ove velike i lijepe župne crkve, koju su naši predci u Vrbanji, koja je tada imala tek stotinjak kuća, izgradili ovako lijepu i velebnu. Želimo zahvaliti ponajprije Bogu za dva stoljeća milosnih trenutaka susreta sa živim Bogom u ovom hramu“.
Župnik je zatim zahvalio za sve osobe koje su ugrađene u povijest ove crkve: svećenike, redovnice, župljane, duhovna zvanja koja su se u Župi rodila, te naglasio kako se u crkvi slavljenici moli za duhovna zvanja jer nije bilo mlade mise već 50 godina. Zatim je još podsjetio na povijest crkve od njezinih početaka: „Ova crkva zaista je vrbanjska – zemlja, za ciglu kojom je građena, vađena je s druge strane ulice Kneza Lj. Posavskoga, a i pekli su je Vrbanjci – i na taj način i simbolički i doslovce ova je crkva plod ove zemlje i rada slavonskoga težaka koji je u tu zemlju i cigle ugrađen“. Ukratko je predstavio razna razdoblja tijekom kojih je crkva opremana i uređivana, preko vremena poplave, ratova, rušenja i obnavljanja. Najavio je i daljnje planove obnove.
U propovijedi nadbiskup Hranić najprije je govorio na temelju evanđelja Lk 17, 11-19: „Dok smo zdravi i dok sve imamo, najčešće ne osjećamo potrebu na svemu tome zahvaljivati Bogu. Kad smo u potrebi, kad smo u bolesti, spremni smo poslušati sve što nam se čini da bi nas iz stanja zarobljenosti i lišenosti moglo voditi prema oslobođenom stanju zdravlja i blagostanja. Netko se, kao i u današnjem evanđelju, sjeti zahvaliti Bogu i drugim ljudima za ozdravljenje te za pomoć i izlazak iz nevolje. Ali ne svi. A redovito nam teško pada na pamet zahvaliti za ono što imamo i što jesmo. I kako vidimo iz današnjeg evanđeoskoga teksta, put ozdravljenja može, ali i ne mora, voditi i na put spasenja. A to je pravi, istinski put spasenja: ne samo da ozdravimo, da se lišimo nekakve poteškoće u životu, nego da blagodat cjelovitoga ozdravljenja i spasenja doživimo. Zato je potreban i odnos s Bogom, i odnos s drugim ljudima. Kako vidimo iz današnjeg evanđeoskoga teksta: samo kad smo zahvalni i kad znamo biti zahvalni Bogu i drugim ljudima, tada postižemo cjelovito spasenje, istinski nutarnji mir i istinsko blagostanje. Od deset bolesnih, Isusu se vratio zahvaliti samo jedan ozdravljeni gubavac”.
Zatim je misli iz evanđeoskoga teksta povezao s temom mise zahvalnice: „Zahvala Isusu i zahvala u našem redovitom životu jest davanje slave Bogu koji ozdravlja, koji nam pruža svoja dobročinstva. Ono što Isus čini, to čini Bog. Bog je prisutan u njegovim riječima i djelima. Ljudi Božju dobrotu doživljavaju puno češće nego što ju opažaju i nego što su spremni za nju zahvaliti. Puno češće, redovito, svaki dan, doživljavamo neka dobročinstva: Božja ili drugih ljudi, ali to kao da ne primjećujemo. Zahvalnost je, čini se, temeljno obilježje našeg ljudskog odnosa s Bogom. U našim se ljudskim reakcijama pokazuje kakvi smo. Pa i u tome znamo li biti zahvalni”.
Na kraju propovijedi pozvao je sve okupljene na zahvalnost: „Nemojmo, brinući se za zemaljske potrebe, zaboraviti na Boga i da ovaj život nije sve, nego da ćemo svi jednoga dana doći pred sudište Božje te da je temeljno pitanje što ćemo donijeti pred Boga. Spasenje se ne događa bez osobnoga odnosa s Isusom. Osobni je odnos vjera, a vjera se hrani zahvalnošću i slavljenjem Boga“.
Slavlju su nazočili izaslanik vukovarsko-srijemskog župana, v.d. voditelja ureda župana Marko Dikanić, načelnik Općine Vrbanja Velimir Redl, načelnik Općine Drenovci Josip Nasurović, načelnica Postaje granične policije u Vrbanji Katica Frančešević, voditelj Službe policije Ante Zovak te predsjednik i zapovjednik DVD-a Vrbanja zajedno s vatrogascima. Članovi KUD-a „Posavac“ obogatili su narodnim nošnjama ljepotu već same po sebi lijepe i bogato okićene crkve.
Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je župniku i drugim zaslužnim vjernicima uručio zlatnu plaketu Đakovačko-osječke nadbiskupije, a prigodne darove – uz nadbiskupa, primili su i ostali svećenici koji su bili u koncelebraciji. Slavlje nakon mise nastavljeno je zajedničkim domjenkom i veseljem, u prigodno uređenom šatoru ispred crkve.
Vjernici su se za ovo slavlje pripremali duhovnom obnovom koju je vodio fra Krunoslav Kolarić, psiholog i psihoterapeut te trodnevnicom koju je predvodio mons. Aleksandar Kovačević. Na kraju trodnevnice održan je koncert „Jubilejska čestitka“ dvaju zborova: Zbora Milosrdnih sestara sv. Križa i Mješovitoga zbora Župe Županja 1.
