Prije početka misnog slavlja župnik don Marko Dokoza ukazao je na važnost ove proslave kojom Crkva u Banju čuva spomen na 11. srpnja 1737. kada je zadarski nadbiskup posvetio župnu crkvu. „Dok u srpnju svečano slavimo ovu obljetnicu posvete, nismo zaboravili da je srpanj u Banju i mjesec sjećanja na žrtve fašističkog terora. Spominjemo se naših župljana i sumještana koji su pogubljeni 17. srpnja 1943. u Pašmanu i jednoga koji je od iste ruke stradao u Salima dan kasnije“, rekao je don Marko.

Don Valter je propovijed započeo ističući Božju sveprisutnost, ali i značenje posebnih mjesta štovanja: „Bog je prisutan na svakom mjestu, ali čovjek je oduvijek imao potrebu da izabere posebna mjesta na kojima će iskazivati hvalu Bogu. To je vidljivo i kod pripadnika drugih religija i kod naših otaca u vjeri Židova. Bogu hramovi i crkve nisu potrebni, ali jesu nama ljudima. Nama su potrebni ti prostori koji će nas i na izvanjski način podsjećati na Božju prisutnost među nama.“ U nastavku je govorio o zaštitniku Europe sv. Benediktu koji je bio razočaran raskalašenošću i nemoralom rimskog društva u svoje vrijeme: „To mu je bio poticaj da se povuče na osamu u Subiaco i tako je počela njegova monaška avantura. Znamo da se iz njegova povlačenja i kasnijeg okupljanja istomišljenika rodilo Benediktovo pravilo i duhovnost koji su preobrazili europsko tlo.“ Zaključujući homiliju pozvao je okupljene na nasljedovanja primjera koji je ostavio Benedikt kako bi u moralnom neredu suvremenog društva bili nositelji novog reda koji je Isus Krist navijestio svojim naukom, a utvrdio svojom mukom, smrću i uskrsnućem.

Na kraju misnog slavlja župnik Dokoza zahvalio je na poseban način zboru mladih: „Oduševila me je vaša volja i želja da budete danas s nama. Danas svi imaju puno obaveza i nije lako odvojiti vrijeme. Nekima je poteškoća i to što smo na otoku. Ali vi ste otvorena srca prihvatili poziv i uveličali ovaj poseban dan za župnu zajednicu u Banju. Ti su osjećaji odzvanjali i u vašem pjevanju. Zato smo vam neizmjerno zahvalni.“ Obraćajući se svojim župljanima zahvalio im je na raspoloživosti i velikodušnosti u organizaciji ove proslave i naglasio da se ova svetkovina po treći put svečano slavi, ali je u Banju prihvaćena kao da se radi o stoljetnoj tradiciji. U maniri dobrih domaćina Banjci su, nakon mise, svoje goste pozvali na prigodno druženje ispred župne crkve, a Bibinjci su nastavili pjesmom razveseljavati okupljeni narod Božji.