Dan KŠC-a „Sveti Franjo“ obilježen je misnim slavljem koje je u samostanskoj i župnoj crkvi svetih apostola Petra i Pavla predvodio vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić te svečanom akademijom u Narodnom pozorištu Tuzla.

Koncelebriralo je 15-ak svećenika među kojima je bio ravnatelj KŠC-a vlč. Branko Jurić. Radost i čestitku izrazio je gvardijan i župnik u Tuzli fra Željko Nikolić.

U propovijedi nadbiskup Vukšić je podsjetio da su se okupili u svetom hramu u zagovoru sv. Franje kako bi preporučili sve one koji su posvećeni radu u školstvu i prosvjeti. „Franjo je na svoj način bio svjetlo svoga vremena, a takav, kao snažan prosvjetitelj i uzor, ostaje i za nas. Iako školski centri neizostavno služe stjecanju znanja, moramo naglasiti da je njihova još važnija misija odgoj, odnosno priprava mladih za život ispunjen istinskim, vječnim vrijednostima“, kazao je podcrtavajući kako se prečesto prosvjetu svodi isključivo na gomilanje informacija i akademski napredak. Dodao je da vjernici znaju kako znanje samo po sebi nije dovoljno, jer bez duhovnog kompasa i etičkog usmjerenja, ono može postati i opasno oruđe. „Povijest nas uči da su mnogi genijalni umovi, stekavši ogromna znanja, služili moralnom mraku i nastranostima“, kazao je mons. Vukšić dodajući da za katolike prosvjeta i odgoj imaju dublje, kršćansko značenje, koje nadilazi ono društveno ili školsko.

„Prosvjeta, u kršćanskom govoru i povijesti duhovnosti, nije tek prijelaz iz neznanja u znanje, već ponajprije rast u svetosti, put odvraćanja od grešnog stanja. To je zapravo napredak na putu posvećenja i hodu prema vlastitom spasenju – zato se i sakrament krštenja povijesno nazivao prosvjetljenjem, jer nas Krist, Svjetlo svijeta, prosvjetljuje. S druge strane, odgoj je u kršćanstvu prvenstveno shvaćen kao oblikovanje čovjeka u obličje Kristovo. To znači prihvaćanje pravila Isusova života, učenje Njegovih načela i njihovo dosljedno primjenjivanje kao jedinog mjerila za svaki naš korak i odluku. Stoga je Krist Gospodin naš primarni Odgojitelj za svetost, za rast u plemenitosti i dobročinstvu. Ta duhovna prosvjeta i taj kristocentrični odgoj jesu temelji na kojima se jedino može ispravno nadograđivati i školski sustav“, rekao je nadbiskup vrhbosanski i dodao da bez prolaska kroz svijet na Kristov način i bez odvraćanja od zla, sama akumulacija znanja gubi svoj plemeniti smisao.

„Uz Krista, koji je Odgojitelj svih odgojitelja, Crkva nam daje i uzore poput sv. Franje, koji je svojim siromašnim i klonulim životom na idealan način ostvario sličnost s Kristom“, ustvrdio je pred kraj propovijedi koju je završio preporučivanjem svih u službi obrazovanja za Božji blagoslov kako bi mogli, po uzoru na Krista i Franju, biti pravi svjedoci i prosvjetitelji s onim idealima koje je Gospodin ostavio.

Na kraju mise nazočnima se obratio i ravnatelj Jurić i uputio riječi zahvale. Pjevanje je vodio zbor KŠC-a uz orguljašku pratnju Zlatka Špoljarevića.

Nakon mise u Narodnom kazalištu učenici su predstavili dio svojih aktivnosti. U središtu je bila izvedba Shakespeareove predstave „Hamlet“ u režiji Ivane Petrović, koja je uslijedila nakon programa kojeg su animirali učenici. Dodijeljen je dar nadbiskupu te jednom od djelatnika koji je otišao u mirovinu.

Najprije je bilo obraćanje ravnatelja Centra koji je istaknuo kako 30 godina nije samo broj, već priča o ljudima, o hrabrosti i vjeri, o generacijama učenika i nastavnika koji su ispisali njihovu povijest. Podsjetio je na razdoblje kada je Vrhbosanska nadbiskupija, na poticaj tadašnjeg pomoćnog biskupa Pere Sudara, 1995. u teškim okolnostima osnivala Centar. Istaknuo je da se tada to činilo nemogućim pothvatom, ali i zahvalio Gospodinu što je hrabrost bila jača od svih prepreka.

„Naša gimnazija otvorila je vrata 6. studenoga 1995., a kasnije joj se pridružila i osnovna škola. Upravo prvi zapisnik s nastavničkog vijeća, održanog samo dva dana prije početka nastave, svjedoči da Centar nije nastao u materijalnom obilju, nego u obilju vjere, entuzijazma i zajedništva. Na tim temeljima gradimo proteklih trideset godina. Tijekom tih desetljeća kroz Centar su prošle tisuće učenika koji danas djeluju diljem domovine i svijeta, noseći sa sobom temeljne kršćanske i ljudske vrednote koje smo im ovdje nastojali usaditi: slobodu i odgovornost, ljubav i solidarnost“, kazao je i naglasio kako se danas s osobitom zahvalnošću sjećaju svih onih koji su sebe ugradili u ovu školu. Najprije je zahvalio biskupu Sudaru za viziju i neizmjerni napor, čije ime ostaje neraskidivo vezano uz KŠC te svim ravnateljima i direktorima kao i svim sestrama, profesorima, zaposlenicima, koji su često u tišini, skromno, ali s velikom ljubavlju gradili ovu kuću znanja i odgoja.

„Izražavamo duboku zahvalnost i Vama, oče nadbiskupe Vukšiću, što svojim dolaskom potvrđujete zajedništvo cijele Vrhbosanske nadbiskupije i dajete nam ohrabrenje za daljnji rad. Hvala i svim roditeljima, učenicima koji su hrabro birali našu školu, te Vladi Republike Hrvatske i svim donatorima i prijateljima koji nas godinama podupiru“, kazao je te dodao kako je KŠC najznačajnija ustanova za očuvanje hrvatskog jezika i kulture u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Istaknuo je da KŠC nije elitna, nego kvalitetna, dobra škola s jasno definiranim katoličkim i hrvatskim identitetom, no istovremeno otvorena i gostoljubiva prema svima koji žele napredovati i rasti u zajedništvu.

„Trideset godina je razlog za slavlje i za novu odgovornost. Želimo i dalje biti škola koja oplemenjuje čovjeka, gradi mostove i svjedoči da je zajedništvo moguće živjeti, u duhu našeg zaštitnika sv. Franje Asiškog, koji nas uči jednostavnosti, miru i ljubavi prema svakom čovjeku“, zaključio je, izvijestila je Nedjelja.