Euharistijsko slavlje u mostarskoj katedrali predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić. Prije večernje mise vjernici su izmolili Gospinu krunicu, a zatim su biskup i svećenici došli u procesiji na Gospin trg, izmolili posvetnu molitvu pred kipom Majke Crkve i ušli u katedralu uz pjesmu katedralnoga mješovitog zbora „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i korepetitora Emila Bevande. U suslavlju su bili katedralni župnik don Josip Galić, generalni vikar don Nikola Menalo, biskupijski kancelar don Stipe Gale, mostarski dekan don Ivan Turudić, ravnatelj Caritasa Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan don Željko Majić te još desetak svećenika. Na misi su sudjelovali brojni ministranti, katedralni čitači pročitali su čitanja, a Evanđelje navijestio đakon Zvonimir Rezo.
Na početku propovijedi biskup Palić rekao je kako dan nakon nedjelje Pedesetnice, svetkovine Duha Svetoga, započinje drugi dio, svagdanji dio ove tekuće liturgijske godine. „Danas Crkva slavi spomendan Marije, Majke Crkve. U našoj katedralnoj župi slavimo svetkovinu, jer je i ova naša katedrala, ali još više svi mi koji smo na bilo koji način vezani uz našu katedralu, pa i cijela naša biskupija, jer je ova katedrala majka svih crkava u biskupiji, stavljeni pod posebnu zaštitu Blažene Djevice Marije, Majke Crkve. Slaveći današnju svetkovinu, spominjemo se Marije u njezinu neprestanom vodstvu i zaštiti Crkve koju joj je njezin vlastiti Sin povjerio na brigu, kako bismo svi uvijek tražili njezin zagovor i vodstvo, i kako ne bismo odustali lako od borbi i kušnji s kojima ćemo se morati suočiti u ovom svijetu da postanemo vjerni učenici i nasljedovatelji našega Gospodina Isusa Krista.”
Biskup Palić istaknuo je kako ohrabrujuće odzvanjaju riječi s križa: „Evo ti majke!“ „Tim riječima Gospodin povjerava svome učeniku Ivanu Mariju za Majku. Na taj način Marija postaje i Majka svih vjernika i cijele Crkve. Marija, kao nova Eva, pokazuje nam istinsku poslušnost, ljubav prema Bogu i vjeru u Njega. Njezin lik nam u moru naših bježanja i skrivanja svijetli kao svjetionik: ona nam je primjer i nadahnuće, kojim bismo svi mi kršćani trebali biti nadahnuti, nasljedovati i živjeti njezin način života. Marija, kao Majka Crkve, i naša je Majka, puna ljubavi i uvijek brižna prema nama u svim našim duhovnim i tjelesnim potrebama“, istaknuo je biskup.
Na završetku mise biskupu Paliću, svećenicima i vjernicima obratio se riječima zahvale župnik Galić. Uoči svetkovine, župljani su imali prigodu pohađati trodnevnu duhovnu pripravu.

Donosimo u cijelosti propovijed biskupa Palića:

MARIJA – MAJKA CRKVE

Draga braćo svećenici i redovnici,
Sestre redovnice,
Draga braćo i sestre!

1. Danas je dan nakon nedjelje Pedesetnice, svetkovine Duhova, čime započinje drugi dio, svagdanji dio ove tekuće liturgijske godine. Danas Crkva slavi spomendan Marije, Majke Crkve. U našoj katedralnoj župi slavimo svetkovinu, jer je i ova naša katedrala, ali još više svi mi koji smo na bilo koji način vezani uz našu katedralu, pa i cijela naša biskupija, jer je ova katedrala majka svih crkava u biskupiji, stavljeni pod posebnu zaštitu Blažene Djevice Marije, Majke Crkve. Slaveći današnju svetkovinu, spominjemo se Marije u njezinu neprestanom vodstvu i zaštiti Crkve koju joj je njezin vlastiti Sin povjerio na brigu, kako bismo svi uvijek tražili njezin zagovor i vodstvo, i kako ne bismo odustali lako od borbi i kušnji s kojima ćemo se morati suočiti u ovom svijetu da postanemo vjerni učenici i nasljedovatelji našega Gospodina Isusa Krista.

2. U našem prvom današnjem čitanju čuli smo iz Knjige Postanka izvještaj o propasti čovječanstva koja se dogodila jer se prvi ljudi nisu mogli oduprijeti đavolskim iskušenjima svojom neposlušnošću i izborom lažne budućnosti. Po Evinoj popustljivosti i Adamovoj povodljivosti neposlušnost i grijeh ušli su u srca čovječanstva, odvajajući nas od milosti i ljubavi Božje. Čovječanstvo je izbačeno iz raja, odnosno udaljilo se od Božje ljubavi i milosti i prisiljeno je lutati i trpjeti posljedice svoje neposlušnosti i zla, grijeha i neuspjeha. U liku svetopisamske žene, koja će očitovati neprijateljstvo prema zmiji, sotoni, đavlu, ocu laži, prepoznajemo Mariju, novu Evu, kao što je Krist Novi Adam.
Za razliku od izvorne Eve i nasuprot njoj, Marija kao Nova Eva poslušala je Gospodina savršeno i cijelim srcem, rekavši DA Gospodinu koji joj je preko arkanđela Gabrijela objavio da će ona biti Majka i roditi Mesiju, Sina Božjega. Takav je zadatak morao biti vrlo izazovan i težak, a ipak, unatoč svim neizvjesnostima, Marija je odlučila povjeriti se Gospodinu i posve mu se posvetiti, odgovarajući na Njegov poziv snažnim DA. Njezina poslušnost Bogu i njezina vjera postali su stoga izvorom po kojemu je spasenje ušlo u svijet po njezinu Sinu, za koga se Marija brine i slijedi Ga kroz sva Njegova djela i služenje.

3. Slušajući ovo čitanje iz Knjige Postanka, svi smo mi, draga braćo i sestre, pozvani dati odgovor na pitanje postavljeno Adamu, a koje odzvanja sve do danas: „Čovječe, gdje si?“ (Post 3,9) Upravo o ovom našem trenutnom „Gdje si?, ovisit će i onaj naš konačni gdje ćemo biti. Međutim, to pitanje „Gdje si?“, otkriva i dimenziju našega Boga. On je Bog kojemu nedostaje njegovo dijete; on je Bog koji traži svoje dijete; on je Bog koji tuguje za svojim djetetom.
Na to pitanje, muškarac odgovara nizom glagola u prvom licu jednine: “Čuo sam”, “Pobojah se”, “Gol sam”, “Sakrih se” (3,10). Bog, koji se često prikazuje metaforički kao sudac, više je poput tužitelja koji ovdje ispituje svjedoka: “Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?” (3,11). Bog već zna izvor čovjekove novootkrivene svijesti.
Čovjek ne odgovara izravno na Božja pitanja. Ipak, zaključuje da zna da je gol jer je jeo plod sa stabla, ali ne prihvaća odgovornost za svoje djelo. Umjesto toga, muškarac neizravno okrivljuje Boga, navodeći da mu Bog nije dao ženu kao družicu, on ne bi jeo plod koji mu je ona dala. Bog više ne ispituje muškarca, već ispituje ženu za njezino sudioništvo u činu. Ona pak okrivljuje zmiju što ju je prevarila da pojede plod. Zanimljivo je primijetiti da od troje protagonista ovoga događaja, samo je zmija prokleta.

4. Uz mogućnost razlikovanja dobra i zla, čovjek od trenutka prvoga grijeha, prvoga pada počinje osjećat i strah. Suvremena psihologija nabraja osnovnih 16 vrsta strahova, od stvarnih i nestvarnih, preko egzistencijalnih, metafizičkih, sve do straha od neuspjeha, smrti i različitih drugih fobija. U Svetom Pismu strah je posljedica „golotinje“. Čovjek se najednom počinje skrivati pred svojim Stvoriteljem i iza drugih ljudi, iza podmetanja, iza poluistine, a ponekad i laži, a sve ono stvoreno što nosi oznaku iskonskoga dobra počinje najednom izokretati: spolnost više nije dobra i blagoslovljena, nego samo prigoda za grijeh; istina nije više nešto za što se treba zauzimati i živjeti, nego se raznim lažima relativizira; mir i sklad biva narušen podjelama, nasiljem i ratovima.

5. U takvim okolnostima ohrabrujuće odzvanjaju riječi s križa: „Evo ti majke!“ Tim riječima Gospodin povjerava svome učeniku Ivanu Mariju za Majku. Na taj način Marija postaje i Majka svih vjernika i cijele Crkve. Marija, kao nova Eva, pokazuje nam istinsku poslušnost, ljubav prema Bogu i vjeru u Njega. Njezin lik nam u moru naših bježanja i skrivanja svijetli kao svjetionik: ona nam je primjer i nadahnuće, kojim bismo svi mi kršćani trebali biti nadahnuti, nasljedovati i živjeti njezin način života. Marija, kao Majka Crkve, i naša je Majka, puna ljubavi i uvijek brižna prema nama u svim našim duhovnim i tjelesnim potrebama.
Zamolimo svi Blaženu Djevicu Mariju da nas zagovara i vodi putem pravednosti, da nas uvijek nadahnjuje i svojim zagovorom prati, kako se ne bismo lako pokolebali pred mnogim kušnjama oko nas, pred svim zlima i zloćama svijeta. Ne zatvaramo oči pred zlom, ali, također, vjerujemo i znamo da zlo ne može nadvladati i da može biti pobijeđeno.
Hrabro ustrajmo u nasljedovanju Isusa Krista prema križu, znajući da taj put završava do uskrsnuća, uzašašća i konačne proslave u nebu. Prinesimo i darujmo svoje živote Bogu, jer nas je on pozvao i izabrao da budemo njegov sveti narod. Svojim djelima budimo primjer i nadahnuće drugima, kako bi se i drugi mogli sve više približiti Bogu.
Na tom putu neka se Marija, Majka Crkve, zauzima za sve nas i vodi nas svome Sinu Isusu, koji nam se daje u euharistiji, koja izvor naše snage i hrana za vječni život. Amen.