Euharistiju je predslavio vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Bulešića preč. Ilija Jakovljević, a koncelebrirali su župni vikar u Župi sv. Peregrina mučenika iz Umaga vlč. David Sebastian Castillo Gallardote i župnik domaćin vlč. Josip Mašina.

Preč. Jakovljević u homiliji je rekao da su okupljeni na „Istarskoj Maslinskoj Gori“ da Bogu zahvale za dar proslave bl. Bulešića. „Mjesto stradanja i nemira postalo je mjesto molitve, hodočašćenja pomirenja i primanja milosti. Blaženikova žrtva duhovno i materijalno obnavlja ovo mjesto. Danas ćemo blagosloviti nove vitraje, ubrzo će doći i nove klupe, a sve s ciljem da crkva postane duhovna oaza na istarskom tlu. Čestitam  župniku na zauzetosti u obnovi. Hvala mu što s toliko žara i ljubavi govori tisućama ljudi koji ovdje hodočaste. On je veliki promicatelj bl. Bulešića i ‚krvave krizme u Lanišću‘. Hvala i Mariji Žmak koja mu je u tome desna ruka. Hvala vam što svakog hodočasnika primate s ljubavlju i tako čuvate blagu uspomenu na našeg blaženika“, istaknuo je.

Ustvrdio je da bi Lanišće bilo duhovno siromašnije da nije bilo mučeništva. „Teško je dati egzaktni postotak. Miroslav je nadišao Istru i našu Domovinu. Njegova poruka oprosta, ljubavi, mira, čuvanja dostojanstva euharistije i čašćenja Blažene Djevice Marije sve je veći poticaj mnogim vjernicima da sljedeći njegov primjer rastu u vjeri koja donosi plodove. Kaže sv. Ivan u današnjem drugom čitanju ‚Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama i ljubav je njegova u nama savršena‘. Ljubiti brata čovjeka preduvjet je da Bog bude u nama. Ne moći ljubiti, odnosno oprostiti, znak je da zatvaramo vrata Bogu. Ovdje dolazimo da otvorimo svoje srce za čovjeka i Boga. Ovdje se provjetrava naša vjera i život“, naglasio je.

 „U pismu vlč. Ivanu Paviću u vrijeme rata Miroslav piše: ‚Između žalosnog, tužnog i krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samarijanci koji tješimo, liječimo, pridižemo i zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane.‘ Mi smo danas došli moliti za ljubav da bi mogli zacijeliti rane svojih duša. Ta ljubav ne može biti platonska, već mora biti pretočena u djela“, izdvojio je preč. Jakovljević citirajući korespodenciju bl. Bulešića.

„Mi smo danas došli ovdje moliti za milost oprosta da bismo mogli ljubiti i da Bog ostane u nama. U životu mučenika nije bitan ubojica – mučitelj, već Bog koji se proslavlja po svojem sluzi. I danas je bitan je Bog kao što je bio tog 24. kolovoza 1947. Isus je molio za svoje učenike i za nas da budemo jedno kao što su On i Otac. Biti jedno znači biti u Duhu Svetom koji nas sve ujedinjuje. Ispovijedati svoju vjeru može samo onaj tko u sebi ima duha Božjeg. Miroslav moli ‚Pošalji, Oče moj, Duha Svetoga da me rasvijetli, okrijepi i učini ljubežljivim. Daj mi svojega Duha, daj mi milost da Te preslikam u svemu i u svemu nasljedujem.‘ To znači biti jedno u Gospodinu. Ravnati svoj život spram Gospodina, a ne svijeta. ‚Ti vidiš moje mane: moje sebeljublje, moje oholosti! Svu skrši u meni tu slabu travu i posadi u moje srce ljubav živu, djelujuću, osnovanu na vjeri i u ufanju. Isprosi mi te milosti od Duha Svetoga. Neka se on nastani u meni i on neka vlada nada mnom. On neka mi pomogne u spoznaji samog sebe, i neka popravi i izravna u meni ono što je krivo!‘ Kad sam zadnji put tako molio pred Gospodinom? Molimo večeras!“, istaknuo je.

„Isus nam je, kako kaže današnje evanđelje, predao Božju riječ, objavu. Svijet teško prihvaća Božje proroke, ljude koji unose nemir u savjesti pojedinca i društva. Crkva je uvijek smetnja u svijetu. Ona treba biti savjest svijeta. Najteže nam je kad nas naša savjest optužuje. Nema teže optužbe za nas. Miroslav je čeznuo i uspio da njegov život bude život Istine i svjedočanstvo Ljubavi u svijetu u kojem je živio. Ne ostaje nam drugo nego vjerovati, ufati se, ljubiti Boga i onda će sve biti lako. Vidimo kako nije dovoljno moliti, već uz molitvu moram dati svega sebe i onda će mi Bog pomoći. Ako našu molitvu ne prate djela, nema pomaka. Ono što sam na koljenima pred Bogom, to isto moram biti na nogama pred svijetom. Ne mogu biti jedno pred Bogom, a drugo u svijetu. On piše u svojoj duhovnoj oporuci ‚Puče moj, Bog želi da se njemu obratiš!‘ Hodočasniče na ovu Istarsku Maslinsku Goru, Bog danas od tebe i mene želi da se obratimo da bi mogli biti jedno međusobno, a onda i s Bogom. Isus nas šalje da ga naviještamo kako bi se svijet mogao spasiti. Mi smo pozvani da svijetu donesemo Isusa, da taj isti svijet ponovi riječi ‚Gle, kako se ljube!‘ gledajući nas kršćane. Ta Božja ljubav potrebna je i nama da se svijet po nama preobrazi. Sigurno da će biti i onih od svijeta koji će nas mrziti, ali to nas ne smije zastrašiti da ljubimo i praštamo. Kad gledamo život bl. Miroslava vidimo kolike je borbe vodio u svom duhovnom životu: oholost, lijenost, pomanjkanje ljubavi, ogovaranje, nedostatak požrtvovnosti… Na sve svoje nedostatke je odgovarao zazivom da mu Gospa isprosi od svog Sina potrebne milosti da se može othrvati i biti pravi kršćanin i svećenik. Nama svijet dobro dođe da opravdavamo svoje postupke, da nalazimo izgovore zašto smo takvi i zašto tako postupamo. Okrivljujemo često druge zbog osobnog nedostatka ljubavi. Miroslav nije krivio drugoga nego sebe. To je razlika između nas i njega. Mi tražimo opravdanje za svoje loše postupke umjesto da molimo za pokajanje i milost promjene“, rekao je.

„Danas slavimo Majčin dan. Kršćanska vjera snažno je obilježena ‚majčinstvom‘ – Gospom. Katolička i Pravoslavna Crkva Gospu naglašavaju kao Bogorodicu. U životu svakog čovjeka je važna obitelj i figura majke. Kad promatramo život bl. Miroslava vidimo da je u odlučivanju za duhovno zvanje veliku ulogu imala majka. Ona je prepoznala duhovnu klicu kod sina i tražila način kako da to Božje djelo uspije. Drage majke, vi najbolje poznajete svoju djecu. Ako otkrijete da Bog vaše dijete poziva budite mu potpora. Molite svakodnevno za svoju obitelj, djecu. Neka vam Marija Majka Crkve bude stalno nadahnuće i snaga u izgrađivanju zajedništva u vašim obiteljima i društvu“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve preč. Jakovljević je blagoslovio nove vitraje na crkvi te potom udijelio blagoslov s relikvijom bl. Bulešića.

Poslije mise mještani su izveli poemu o blaženikovu životu i mučeništvu „Vitez Božji“ Antuna Milovana.