Proslavljena svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja na Ceru

Misno slavlje je predvodio umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba. Uz domaćeg župnika Jozu Batinića suslavili su plehanski gvardijan fra Anto Tomas, OFM, vlč. Josip Senjak i župnik u župi u Foči fra Franjo Dalibor Stjepanović, OFM.

U homiliji mons. Zeba je naglasio kako je dan proslave svetkovine, dan slavlja pobjednika Krista Kralja. Pojašnjavajući kakav je to Krist Kralj kazao je da je Krist Kralj koji je došao posvjedočiti za istinu, Kralj koji je govorio narodu razumljivim, prihvatljivim riječima. „Mi slavimo Kralja koji ima veliko srce, koje kuca za sve nas. Slavimo Kralja koji je spreman za nas dati život svoj. Pred ovim ste oltarom krštenjem sklopili s Kristom savez. Učili su nas naši roditelji da Krista ne smijemo nikada iznevjeriti. To je ispravna škola evanđelja“, naglasio je u homiliji mons. Zeba.

Svjestan što je zadnji rat učinio cijelom puku i kraju prisjetio se kako su nekada porušene kuće bile „pune života“. „Ove ranjene zidine još uvijek snažno i moćno svjedoče i govore o svijetu koji je nekoć bio, a i danas živi, jer Krist je i danas Kralj. Molim te brate i sestro, ako ne možeš obnoviti svoju kuću, pristupi joj kao kući života, kući u kojoj počivaju snovi velikih ljudi. S pažnjom iščupaj onu divlju travku da ljepše vidiš, osjetiš onu blizinu. Nemoj platiti bager da je sruši. Kad je srušiš nema više tebe. Izvor tvog identiteta će iščeznuti. Postupi pažljivo kao kad dolaziš na grob svojih otaca. Pomiluj zidine ruševine kuće u kojoj si se rodio i zahvali onima koji su ti toliko toga dali. Poučavaj svoje potomke odakle su došli, katehiziraj ih. To je smisao ovoga slavlja. Neka zastava sveta ponovno i s tako razrušenog ognjišta digne se u tvom srcu snažno i visoko ma gdje god živiš. Upiši svojim potomcima u srce taj ponos“, poručio je mons. zeba okupljenim Posavljacima, a bilo ih je oko 200 – povratnika i župljana obližnjih župa, župljana te župe koji su na misno slavlje došli iz raznih krajeva svijeta u koje su otišli u jeku zadnjega rata 1992. godine. Druženje su poslije mise nastavili uz zajednički ručak.