Misno slavlje predvodio je gvardijan Samostana sv. Antuna Padovanskog u Puli fra Leopold Mičić, OFM. Koncelebrirali su dekan Rovinjsko-kanfanarskog dekanata mons. Vilim Grbac, župnik u Svetvinčenatu vlč. Darko Zgrablić, nekadašnji župnik u Rovinjskom Selu fra Matija Koren, magistar postulanata Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Marko Pustišek te župnik domaćin fra Smiljan Berišić, koji tom župom upravlja excurrendo iz Samostana sv. Franje u Rovinju.

Fra Smiljan je na početku misnoga slavlja pozdravio i fra Dražena Kovača iz rovinjskog samostana te postulante Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba.

Osvrćući se na misna čitanja, fra Leopold je pozvao na promišljanje o životu sv. Antuna opata te o smislu života. „Prošlo je toliko stoljeća od smrti sv. Antuna, a mi ga se i danas spominjemo. Ono što čini da čovjek ostane, ne samo u sjećanjima ljudi, nego da čovjek ostane da ne nestane, to daje samo Bog, jer mi ljudi smo izloženi prolaznosti“, osvijestio je propovjednik te nastavio: „Ljudski život daje mnogo mogućnosti, i ono što nas ponekad u životu prevari su naši odabiri.“

Govoreći o životu sv. Antuna opata koji je s 18 godina ostao bez oba roditelja, propovjednik je naglasio da „mi kad izgubimo drage osobe sve nam se ruši i ne znamo dalje u životu. Nasuprot tome, život sv. Antuna nakon gubitka roditelja nije postao ruševina, već je u smrti dragih osoba imao temelj da traži istinu, da traži pravi smisao života. Imao je prava pitanja i znao je koga pitati. Ono što možda u našim životima nedostaje je pravi, istinski odnos s Bogom, s Bogom koji čuje i s Bogom koji odgovora“, rekao je propovjednik.

Pojasnio je da život mora postati mističan i tajnovit, da u isto vrijeme skriva i otkriva čovjeka, no uvijek na prvom mjestu mora biti Bog jer bez njega se nikada neće dosegnuti ona radost za koju je čovjek stvoren.

Osvrćući se na evanđelje i mladića koji dolazi Učitelju, propovjednik je naglasio, da čovjek postavlja pitanja „kakav život ja želim, što je meni činiti da imam lijep život, da budem zdrav, bogat, uspješan, da budem bezbrižan, voljen. Nasuprot tomu, malo se pitamo što je meni potrebno da imam život vječni“, rekao je propovjednik.

Sv. Antun je živio u spilji. Fra Leopold je rekao da se čovjek može pitati kako biti sretan gdje nema ničega i što se događa u ljudskoj duši da može ostaviti sve. Dodao je, da je odgovor na to sljedeći – nešto takvo može učiniti samo onaj tko je dopustio da njega Bog nađe.

„Mi se sakrivamo cijeli život. Svatko od nas na svoj način. Svatko zna mjesta sakrivanja, način da se sakrije od samoga sebe, da ne misli na probleme. Sv. Antun se nije skrivao u spilji, jer ga je bilo strah života. On nije bježao od problema, već je svoje životne probleme, svoje životne muke živio s Istinom, a ta Istina, ta ljubav ima ime i prezime, to je Isus Krist. Kad čovjek dođe pred tog Učitelja i iskreno ga pita što mu je činiti, dobiva odgovor. No, problem je u tome, što ga čovjek često ne želi čuti“, rekao je.

Propovjednik je podsjetio da je sv. Antun mogao razlikovati duhove. Govorio je: „Ako me nešto u životu uznemiri, znam da to nije od Boga.“ „Kad bismo mi u životu bili vođeni samo tom mišlju, da čim vidimo da nam nešto nosi nemir, da nešto skrivamo, da se nečega stidimo i kad bi tu odmah prekinuli odnos s takvim mislima, imali bi spoznaju što nam je činiti i bili bismo radosni ljudi. A onda bi nam život postao uvertira za vječni život jer ovo što mi živimo, to je naša korizma, to je naš hod, naša škola ljubavi da naučimo voljeti i oprostiti i da naučimo svoj život i dušu predati u ruke onoga koji je jedini vječan, koji je dobar, a to je Bog“, zaključio je propovjednik.

Na misi su pjevali Vokalisti sv. Franje iz Rovinja te mjesni Dječji zbor koji vode Patrizia Sfettina Jurman, Mario Blašković i Marko Kruljac, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.