Koncelebriranu euharistiju predslavio je župnik župe Gdinj i upravitelj župe Bogomolje, bosanski franjevac fra Mario Divković.

Fra Mario je u propovijedi istaknuo kako „postoji velika opasnost da ljude koje je crkva postavila na oltar svetosti promatramo kao neke nadnaravne junake koji nemaju doticaja s našom stvarnosti ili, možda još gore, da ih promatramo kao izmišljene junake koji služe samo za pripovijedanje u bajkama“.

„Sveti Jakov je bio običan čovjek. Sa svojim bratom i ocem bavio se ribarenjem te tako skrbio za svoju obitelj. Čitamo u Evanđeljima kako je prigodom Isusova poziva da ga slijede, sa svojim bratom krpao mreže. No, kad mu Isus upućuje poziv, u njegovom životu događa se preokret te on ostavlja sve i ide za Isusom. Dakle, sveti Jakov nije neki izmišljeni lik ili nešto nedohvatljivo u našim životima nego je to bio sasvim običan ribar koji je imao otvoreno srce da posluša Isusov poziv i da se tomu pozivu odazove.“

„Ako uzmemo Evanđelja, koja, nadam se, čitamo i kod svojih kuća, a ne samo da Riječ Božju slušamo na misama, uvidjet ćemo da je sveti Jakov bio jedan od svjedoka svih važnijih događaja u Isusovom životu. Osim toga, Jakov je bio prvi među apostolima koji je predao svoj život i podnio mučeničku smrt za Gospodina. Dakle, pošao je za njim, slijedio ga je, mijenjao se, a onda na kraju život dao za Isusa.“

„No, što je s nama danas ovdje okupljenima koji smo isto tako pozvani biti navjestitelji Božje Riječi, koji smo isto tako pozvani da budemo apostoli. Je li ova riječ apostol izgubila ono prvotno svoje značenje ili kad nam netko kaže tu riječ odmah pomislimo na Isusove prve učenike, a ne na nešto što bismo sami trebali biti. Svatko od nas je pozvan da bude apostol a to znači da smo pozvani u današnjem svijetu da vršimo kršćansko poslanje u naviještanju Riječi Božje. Dakle, kad danas kažem da sam kršćanin, katolik, to ne znači samo da sam jednom u Katoličkoj Crkvi primio neke sakramente nego da živim kao kršćanin. Kršćanstvo nije neki naslov nego je to više služba.“

„A biti apostol znači biti pozvan. Nitko ne može biti apostol sam od sebe, već treba biti pozvan. Poziv se nikome ne nameće, svatko ima pravo u slobodi se opredijeliti. Isus poziva na jednostavan i vrlo privlačan način. ‚Hajdete za mnom učinit ću vas ribarima ljudi!‘ Obično kad govorimo o Božjem pozivu malo se prestrašimo. Prva pitanja su: ‚Što sad Bog hoće od mene?‘ No, pravi poziv nas ne napušta dok na njega ne odgovorimo. Za prepoznavanje poziva potrebno je vrijeme tišine i molitve.“

„Apostol je čovjek koji ljubi Učitelja. Bez obzira na to koliko je važan posao koji mu je dodijeljen, prva i glavna zadaća, apostola, je ljubiti Učitelja. Prije nego je Isus Petru povjerio pastirsku službu, podvrgnuo ga je ispitu. Postavio mu je dva pitanja: oba su se odnosila na njegovu osobu, a ne na stado. Prvo pitanje je bilo: ‚A što ti kažeš, tko sam ja?‘ A drugo: ‚Ljubiš li me?‘ Ta dva pitanja moraju odjekivati u našim srcima, ako želimo postati apostoli. Svatko od nas mora čuti Isusovo pitanje: ‚Što ti veliš tko sam ja?‘ I drugo pitanje : ‚Ljubiš li me više nego ovi?‘ Svatko treba odgovoriti na svoj način.“

„Čujemo u današnjem evanđelju majku Zebedejevih sinova: ‚Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.‘ Jesmo li mi današnji vjernici postali takvi da u svom kršćanskom životu tražimo poziciju, čast? Da ne želimo nešto što nije dio Božjeg plana s nama? Vidimo kako Isus daje jedan vrlo zanimljiv odgovor, a koji je ujedno upućen i svima nama. ‚Čašu ćete moju doduše piti…‘ Gospodinov poziv koji je upućen svima nama, svakako ne obećava nekakvo blagostanje. Rekao bih čak naprotiv, obećava progonstvo, napade, osudu i tako dalje.“

Možemo svi zajedno, danas na ovoj svetoj misi odlučiti: da Gospodine, želim sve to, želim, ako je sve to za moje spasenje. Želim napad i progonstvo, jer tada znam, jer tada znamo da smo Tvoji, i da tvoji hoćemo biti. Ipak, pokušajmo danas našim srcima odgovoriti na pitanje, želim li ja progonstvo, napad, želim li ja biti osuđivan i izrugan, jer možda želim nekakvu poziciju ili čast, jer možda želim neko povlašteno mjesto, baš kao što je to željela majka Zebedejevih sinova?! Darujmo se Gospodinu! Prepustimo njemu da vodi sve naše putove, staze života.“

„Sveti Jakov je upravo to učinio, sasvim mirno, svjestan da daje život za Gospodina. Svjestan da neće naći nikakvu komotnost, čast, uzvišenost, zapravo, shvatio je da će sve to izgubiti. Neka nas ova sveta misa danas ohrabri da imamo snage darovati se za Gospodina. Kako? Svakidašnjim životom, drugim ljudima, obitelji, poslu. To je način spasenja, to je put do Gospodina“, poručio je fra Mario.

Koncelebriralo je jedanaest svećenika među kojima su bili generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, dekan Hvarskoga dekanata i župnik Hvara don Toni Plenković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Tonči Matulić, župnik župe Podmilačje u BiH fra Filip Karađža, poljski svećenik vlč. Jacek Gieldon te župnik Vrisnika i upravitelj župe Pitve don Robert Bartoszek koji je sve pozdravio.

Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači i dječji zbor. Na početku misnog slavlja oko župne Crkve obišla je tradicionalna procesija u kojoj su blagoslovljeni brojni sudionici i župa Pitve.