Govoreći o pozivu sv. Mateja, mons. Štironja je istaknuo da je zadivljujuća činjenica s kojom je lakoćom carinik ostavio svoj dotadašnji način života i pošao za Isusom. „Dovoljno je bilo samo reći: Pođi za mnom. Bez imalo razmišljanja i ikakvih uvjeta slijedi Matejev odaziv. Usta i pođe za Isusom. Možda se Matej i iznenadio zašto Isus zove baš njega, carinika. Zasigurno je bilo i boljih od njega, manje grješnih. No Isus ne zove najbolje, ne postoje bezgrješni. Isus zove one koji su spremni staviti se na raspolaganje takvi kakvi jesu sa željom i spremnosti da postanu bolji. (…) Matej je i fizički i psihički napustio carinarnicu. Srcem i dušom je postao novi čovjek. Raskrstio je s manirima potkupljivog carinika i opredijelio se da bude apostol i evanđelist, da bude istinski Kristov učenik. Njegova brza reakcija, naoči ishitrena, ostala je njegovo trajno oduševljenje i opredjeljenje za Isusa. Nije se umorio, do kraja je ostao dosljedan svojoj odluci.“

Kristov poziv, kako je kazao biskup Štironja, ne odnosi se samo na sv. Mateja, nego na sve generacije kršćana nakon njega, na svakoga od nas. „Matejevo svjedočanstvo života primjer je nama kako se trebamo spremno odazvati i kako u život pretočiti Riječ Božju. Matej se potpuno stavio u službu Božje riječi. Ne samo da je dopustio da ga promjeni, da živi po njoj, nego se stavio u službu te Riječi, da je drugi upoznaju i oduševi. Uz to je Kristove riječi zapisao za generacije, da se i drugi okoriste, da je upoznaju i žive po njoj. To je i naša zadaća. Čuti riječ, upoznati je, pretočiti u život i s drugima podijeliti.“

Odgovor na taj poziv je vjera koja se u potpunosti živi, ne samo u vanjskim znakovima koji su odraz religioznosti i pobožnosti. „Isus želi da izađemo iz crkve kao svjetlo, da budemo svjetlo ondje gdje živimo, gdje radimo, kuda se krećemo. To znači da on želi da budemo svjetlo jedni drugima, u obitelji, u radnom kolektivu; da oko sebe širimo ozračje u kojemu će drugi, naši bližnji moći živjeti i raditi. To je vjera koju Isus želi. Isus nas poziva da budemo svjetlo kojemu će svi hrliti, koje će drugima davati sigurnost, slobodu, lijep ugođaj, da budemo svjetlo koje će izgubljenoj braći i sestrama osvijetliti put u mraku lutanja.“

Kršćanin je pozvan stalno preispitivati svoju vjeru, način na koji ju živi u odnosu s drugima, te svjestan vlastite grješnosti, ne zaboraviti da je Isus došao zvati grešnike iz čega proizlazi trajna potreba za kajanjem i obraćenjem, zaključio je biskup Štironja u homiliji.

Uz biskupa misu su suslavili biskupijski svećenici među kojima i mjesni župnik don Ante Dragobratović.

Na završetku slavlja okupljenima se obratio župnik don Ante koji je zahvalio biskupu, te svim župljanima čestitao župni blagdan a svečarima imendan. Misno slavlje uzveličao je mjesni župni zbor pod ravnanjem Silve Milošević, prof., kojoj je biskup na poseban način zahvalio za ustrajan rad i spremnost na sudjelovanje u brojnim crkvenim proslavama i izvan same župe.

Proslavi blagdana prethodila je trodnevnica koju je vodio župnik Dragobratović.