Proslavljena svetkovina sv. Terezije Avilske u Brezovici
Foto: Karmel Brezovica // svetkovina sv. Terezije Avilske
Zagreb (IKA)
Sestre karmelićanke u utorak 15. listopada 2024. proslavile su svetkovinu sv. Terezije Avilske u Brezovici. Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković predslavio je poldanje, a rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente večernje misno slavlje.
Poldanju misu suslavili su preč. Mijo Matošević, vlč. Damir Ceković, vlč. Ivica Zlodi i vlč. Krunoslav Kolar.
U uvodnim mislima, predvoditelj slavlja čestitao je sestrama i svim prisutnim vjernicima svetkovinu sv. Terezije Avilske i rekao da „današnjim danom žele očitovati svoju zahvalnost i odanost svetici“ te ju „zamoliti da ih zagovara i da ih trajno uzdiže prema punini Božjeg života“.
Propovjednik se u homiliji prisjetio riječi sv. pape Pavla VI. prigodom proglašenja sv. Terezije Avilske naučiteljicom Crkve kada je rekao da je ona „književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna.“ Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak svetkovine, istaknuo je da „Isus govori o sebi kao izvoru, zdencu, hramu, stijeni i da nas poziva da u sebi otkrijemo čežnju, svoju žeđ i njezine razloge.“ Rektor sjemeništa nadodao je i kako „čežnja znači ispuniti i zadovoljiti srce, a ona se može ostvariti samo u odnosu prema Bogu, jer čovjek duboko u sebi čezne za Bogom, a jednako tako i sam Bog čezne za čovjekom“.
Zatim je izdvojio najznačajnije Terezijino djelo „Zamak duše“ u kojemu opisuje svoj nutarnji život i nutarnju čežnju kao putovanje od vrata do središta dvorca. „Biti izvan dvorca simbolizira otuđenje, a biti unutra, u sredini, simbolizira čistoću i intenzitet života. Otići prema središtu znači ponovno otkriti sebe, otkriti sve intenzivnije Božju nazočnost, koja živi u središnjoj sobi. U posljednjoj je sobi duša ispunjena savršenstvom, težnjom kršćanskog života i konačnog cilja. To je mjesto punine, koja se ostvaruje u zajedništvu s Kristom“, obrazložio je preč. Pavlaković.
Na kraju homilije pozvao je prisutne vjernike da „nadu koju nose u sebi kao kršćani, pruže ovome svijetu te da im u tom nastojanju bude primjer i nadahnuće sv. Terezija Avilska“.
Večernje misno slavlje predvodio je mons. Sente te istaknuo da je sv. Terezija prva skrenula pogled na sv. Josipa te da se od tada sv. Josip zdušnije slavi u Crkvi. U homiliji je stavio u korelaciju sintagmu Isusa kao izvora žive vode te njegove izjave s križa „žedan sam“ (Iv 19, 28) postavivši na razmatranje pitanje: „Kako to da Isus koji je izvor, traži od stvorenja da mu daje piti?“
U nastavku homilije usporedio je Samarijanku sa sv. Terezijom Avilskom budući da su obje živjele jednostavnim životom. „U tu jednostavnost i uobičajenost dolazi Isus iz čijeg susreta Samarijanka ima potrebu trčati i reći drugima da je susrela Gospodina, dok je sv. Terezija Avilska mnogima promijenila srca otvarajući vrata Kristu sve do današnjih karmelićana i karmelićanki“, zaključio je propovjednik.
Na kraju homilije mons. Sente potaknuo je vjernike da budu svjesni da su i oni pozvani napajati se na izvoru žive vode.
Misnim slavljima prethodila je molitva krunice. Nakon večernje mise hodočasnici su častili relikviju sv. Terezije Avilske.