Sudjelovali su i umirovljeni vojni ordinarij Juraj Jezerinac, domaći župnik Stjepan Dijaneš i draganićki župnik Ivan Braovac. U propovijedi mons. Batelja povezao je liturgijska čitanja i događaje vezane uz navodna ukazanja Majke Božje u Pribiću 1947. godine.

„Božja riječ jamči da u Velikom znaku što se pokazao na nebu, u Ženi obučenoj u sunce, prepoznamo novu Evu, novu majku čovječanstva. Ona će začeti i roditi Sina Božjega, spasitelja svijeta. Njemu i njegovoj Majci suprotstavit će se sotona, čovjekoubojica od početka. Nije uspio u svom naumu, a Sin Božji nije dopustio da njegova majka osjeti trulež groba, da tijelo koje je nosilo gospodara života i smrti bude podvrgnuto raspadljivosti zemlje. Stoga je Uznesenje Majke Božje u nebo jamstvo i našeg uzdignuća u slavu Božju, i naše posmrtne proslave, koju je Isus obećao svima koji ga ljube“, poručio je mons. Batelja.

„To su znali naši pređi koji su pred 80 godina veselo dolazili u Pribić i pretrpjeli policijske batine da bi vidjeli Majku Božju. Tri vidjelice, tisuće znatiželjnika! Dolazili su sa svih strana: samoborskog, jaskanskog, ozaljskog, karlovačkog kraja, Žumberka, pa čak iz Slovenije. Sve je to pratilo mnoštvo molitelja, ali i grubost policije koja je ukazanja odmah pokušala spriječiti. Aždaja, neman, pokazala je zube, ali narod nije slomila. U slamanju ukazanja policija je koristila zatvorske samice, spavanje na betonu, torture, plašenje zmijama. Jedna od vidjelica, djevojčica od 11 godina svjedoči: ‘Držali su me u hladnoj i mračnoj prostoriji i voda mi je padala na glavu i onda su me vodili na ispitivanja’“, rekao je.

„Svjedokinja iz Puškarovog Jarka se sjeća: ‘Ja sam bila još dijete kada se pročulo da se u Kraguljama ukazala Majka Božja. To je bila senzacija, fenomen, jedinstveni događaj, jedina tema u selu. Svi smo se spremali, i djeca i odrasli, i išli smo u Kragulje’“, podsjetio je dodavši da su se navodna ukazanja Majke Božje događala u vremenu brojnih ubojstava svećenika i časnih sestara kojima je komunistički režim pokušao u narodu zatrti vjeru u Krista Gospodina i Katoličku Crkvu kojoj je taj narod pripadao.

„Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i u godinama pred ukazanja ili ubrzo nakon njih ubijeno je u tom dijelu Hrvatske 10 svećenika (Ivan Držaić, župnik u Donjoj Kupčini (52 g.), Karlo Ivančić, župnik u Oštrcu (32 g.); Ivan Butorović, župnik u Jamnici Pisarovinskoj (45 godina); Mato Paljug, rodom iz župe Slavetić (35. g.); Martin Gecina, župnik u Rečici (43. g.); Franjo Pečar, upravitelj župe u Bosiljevu (41 g.); Pavao Bedenik, župnik Sv. Martin pod Okićem (32 g.); Dr. Matija Kranjčić, župnik u Ozlju (44 g.); Janez Strašek, župnik u Sveticama i Ozlju (41 g.) i Ivan Stanković Macki, župnik u Vrhovcu (61 g.) i jedna redovnica, sestra Žarka Ivasić, a članovi Kotarskog komiteta Jastrebarsko osobno su sudjelovali u pokušaju ubojstva petorice svećenika. Bili su to: Franjo Ljubetić, Franjo Kuharić, Jakov Sajović, Josip Đuran i Josip Vraneković“, rekao je propovjednik te dodao da su oni u proštenište Majke Božje Dolske redovito dolazili, ispovijedali, propovijedali i svete tajne slavili.

Mons. Batelja je podsjetio da je u vrijeme navodnih ukazanja Majke Božje u Kraguljama hrvatski narod bio „ranjen i spoznajama o kolonama smrti, križnim putovima, masovnim partizanskim ubojstvima i grobnicama u neposrednoj blizini svojih kuća i naselja u kojima do danas leže tisuće tjelesa neupokojenih duša“.

„Blaženi Alojzije Stepinac je tumačeći petu Božju zapovijed: ‘Ne ubij!’, kao zatočenik u Krašiću, progovorio i o tim partizanskim žrtvama: ‘Kad se jednom otkriju silna grobišta žrtava komunističkog terora, svijet će se zgranuti, da je bilo moguće u dvadesetom vijeku počiniti ovakve grozote’“, naglasio je.

Propovjednik je rekao da ne čudi što su se u jeku komunističkog progona nakon Drugoga svjetskog rata u Crkvi u Hrvata događala navodna ukazanja Majke Božje (Bošnjaci, Privlaka, Pašman). „Naime, dok je ubijene svećenike i nevine žrtve narod pokapao u suzama, Bog je pružao utjehu, davao potporu i učvršćivao nadu koju je bl. Alojzije Stepinac nagoviještao riječima: ‘Ako i zvijezde budu padale s neba, ne bojati se, ne gubiti pouzdanje, jer Bog ostaje!’“, dodao je.

„Upravo tu činjenicu zastupa velik dio još živućih svjedoka ukazanja Majke Božje u Pribiću. Bili su onda, i danas su, osvjedočeni da su tražili Boga i da im je on bio blizu“, rekao je mosn. Batelja te istaknuo svjedočanstvo jednog svjedoka: „Iz vrhovačke župe su već od sedam sati ujutro pokraj naše kuće prolazile kolone ljudi, muških i ženskih. Bilo je tu i starijih i mlađih prolaznika prema mjestu ukazanja Majke Božje u Pribiću. Kad smo u Kragulje došli mi iz Krnežića, našli smo dolinu ispod brda ukazanja i samo brdo već ispunjeno mnoštvom naroda. Zbog toga smo mi ukazanje Majke Božje iščekivali na vrhu brda.“

Osvrćući se na Evanđelje i činjenicu da Majka Isusova dar života koji je ponijela pod srcem prihvaća pjesmom, klicanjem i molitvom: „Veliča duša moja Gospodina!“, propovjednik je Božji narod upitao: „Zašto je i kada je toga kliktanja nestalo iz hrvatskih obitelji, iz usta hrvatskih žena i majki? A vidimo što je posljedica pomanjkanja molitve, vjere u Boga i povjerenja Životu. Opustjela sela, sve praznije učionice, sve manje osmijeha u kolijevkama. Stoga nas današnja svetkovina opominje da čuvamo vjeru u Boga, u Život, da Božju sliku koju je Duh Sveti u nama oblikovao u sakramentu krštenja, ne iskrivljujemo ideologijama koje zlorabe ljudsko tijelo za besramnost, ljudsku narav žele oteti iz Božje stvoriteljske ruke, uništavaju obitelj i brak između muža i žene“, ustvrdio je predslavitelj.

„Bogorodica je kliktala od radosti kad joj je Božji glasnik najavio da će biti Majka našega Spasitelja. Veličala je Boga i blagoslivljala ga za život pod njenim srcem. Zato i mi danas odlučimo da ćemo svaki puta, kad ugledamo ženu u blagoslovljenom stanju, ponoviti: ‘Veliča duša moja Gospodina.’ Neka je proslavljen Bog radi začetog djeteta! Prokletstvo je za sudbinu hrvatskog naroda, grijeh je, kad se ismjehuje ili zapostavlja trudnu ženu, buduću majku samo zato što surađuje s Bogom Stvoriteljem, obnavlja hrvatsku životnu mladicu i rađa budućeg stanovnika neba“, naglasio je.

Povezujući navještaj Božje riječi s događajem navodnih ukazanja Majke Božje u Pribiću, mons. Batelja je poručio okupljenima da se na Veliku Gospu radosno i zahvalno prisjećaju da su „stotine i stotine još živućih vjernika išle u Kragulje moleći i pjevajući s velikom čežnjom da vide Majku Božju. I vraćali su se moleći i pjevajući, premda je nisu vidjeli. Molili su i pjevali jer su vjerovali da ih nebeska Majka prati i zagovara kod svoga božanskog Sina. Zato su i opet dolazili. To je trajalo više dana. Uostalom, to traje i danas, tome je svjedok i ovaj veličanstveni skup Božjega naroda jer se vjera Božjega naroda u Isusa Krista i duhovno majčinstvo njegove presvete Majke ne jača posredstvom privatnih ukazanja i objava, nego svakodnevnom vjernošću Bogu i vršenjem volje Božje“, zaključio je mons. Batelja.