Bila je to prva zlatna misa u Slavetiću od osnutka župe 1661. na koju su se okupili  župljani, tridesetak svećenika, redovnika i redovnica te brojna zlatomisnikova rodbina, suradnici i prijatelji.

Među uzvanicima bili su prisutni kanonici i prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, profesori i profesorice Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz Zagreba i Đakova, poglavarice redovničkih zajednica sa svojim časnim sestrama i bivši studenti professora emeritusa Balobana.

Među prisutnim svećenicima bila su i druga dvojica svećenika iz slavetičke župe, mons. dr. Stjepan Baloban, zlatomisnikov brat, i mons. dr. Juraj Batelja.

Svečanu homiliju uputio je mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. U središte svoje poruke mons. Koren je stavio župu kao milosni prostor u kojem svatko ima svoje mjesto i u kojemu odjekuje odgovor na Božji poziv, a koji se u ovom svečanom trenutku čuje u svetom ređenju i snažnom obećanju svećenika zlatomisnika Josipa Balobana.

Oslikavajući život zlatomisnika, mons. Koren je istaknuo zahvalnost kao glavnu okosnicu oko koje se veže pet integralnih dijelova koji su obilježili svećenički život Josipa Balobana.

Ponajprije zahvala za zavičaj u kojemu je zlatomisnik proveo svoje djetinjstvo, okružen roditeljima, obiteljima i životom župe. Tu se javila i prva odluka: „Ja ću biti svećenik i moj brat će biti svećenik“. Potom zahvala za bake i djedove, rođake i prijatelje, kao i za sve koji su svoje živote položili za slobodu i hrvatsku domovinu. Propovjednik je podsjetio kako je zlatomisnik u svojoj devetoj godini života sudjelovao na jedinstvenom obiteljskom i župnom slavlju, pedesetom zlatnom bračnom jubileju svoje bake i djeda. Slavlje je bilo suzdržano jer je jedan od njihovih sinova, zlatomisnikov stric, stradao na Križnom putu hrvatskoga naroda te mu se do danas ne zna za grob.

Treća zahvala je za sve znane i neznane učitelje i vjeroučitelje, predane svećenike i župnike, odgojitelje i profesore, vjernike i cijeli narod Božji. Godine 1964. zlatomisnik je otišao u sjemenište u Zagreb, s posebnom pratnjom župnika Valenta i riječima koje mu je uputio darovavši mu dragu uspomenu, sličicu Isusa dobrog pastira: „Možda ćeš i ti jednog dana biti Božji pastir“. Slijedi zahvala za hrvatski narod i kršćansku kulturu čiji su temelji u obitelji. Jednostavne i snažne riječi zlatomisnikova oca Nikole trajno su se utisnule u njegovu životnu memoriju: „Mama (Katarina) i ja se molimo za vas, da budete dobri svećenici i da međusobno budete složna braća (Josip i Stjepan)“. Po dolasku u sjemenište započela je nova dionica životnoga puta mons. Balobana koja je uključivala školovanje u Zagrebu i inozemstvu (München), svekoliko služenje Crkvi i Zagrebačkoj nadbiskupiji, predani rad na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prisutnost u javnom i društvenom životu, promocija pastoralne teologije u Hrvatskoj i inozemstvu. Sav je taj put zlatomisnik prolazio vođen životnom formulom: red, rad, disciplina plus pobožnost i pravednost (RRD+PP). Državnu nagradu za znanost za 2022. godinu u kategoriji Nagrada za životno djelo, pastoralni teolog prof. emeritus Josip Baloban darovao je za potrebite. Propovjednik se prisjetio i zlatomisnikovih riječi koje je izrekao u jednoj radijskoj emisiji: „U radu s ljudima uvijek sam pazio da ne isprovociran one koje ne trebam i da ne povrijedim vjernike. Jezik ima dvije ograde, zube i usta, važno je kako se govori. Čovjek za druge možeš biti ako si dobar čovjek ako si Božji čovjek”. Stoga je mons. Koren istaknuo kako je svaki susret s mons. Balobanom ugodan i donosi obogaćenje. O tome svjedoči i činjenica da je mons. Baloban bio često pozivan za propovjednika na mladim misama. A mnogi ga pamte i po njegovom toplom pozdravu na početku svakog misnog slavlja: „Dragi moj Božji narode“.

Propovjednik je na kraju istaknuo i zahvalu za svetost pastira, velikih kardinala Alojzija Stepinca i Franje Kuharića. Riječima: „Pazi da ne izgubiš vjeru“, kardinal Kuharić je 1971. godine mons. Balobana poslao na studij teologije u Njemačku. Na tom tragu je mons. Koren zlatomisniku dao u zadatak: „sabirati svjedočanstva o svetosti kardinala Kuharića kako bi ova svjedočanstva svetosti postala i ostala orijentir i putokaz života svim pastirima Crkve“. Upravo je po rukama sluge Božjega kardinala Franje Kuharića mons. dr. Josip Baloban zaređen za svećenika 11. kolovoza 1974. Te su godine zaređena trideset i dvojica svećenika od kojih je njih šesnaest ove godine proslavilo svoj zlatni jubilej svećeništva.

Na kraju misnog slavlja su dvije zlatomisnikove rođakinje Božica i Štefica izrekle čestitke slavljeniku jednako onako kako su to učinile kao male djevojčice na njegovoj mladoj misi prije pedeset godina.

Na kraju misnoga slavlja zlatomisnik je zahvalio dvojici zagrebačkih nadbiskupa koji su mu čestitali zlatni jubilej, a zatim još jednom zahvalio dobrom i Trojedinom Bogu i svima koji su obilježili njegov životni put: pokojnim roditeljima, bratu svećeniku Stjepanu koji ga je trajno podupirao na životnom put, slavetičkoj župi i Božjem narodu sa svim župnicima, propovjedniku Zlatku Korenu, četvorici župnika koji su ga posebno pratila (Rudolf Komerički, Mladen Karađole, Valent Vuk i Franjo Nežić), svima koji su sudjelovali u pripremanju slavlja njegove zlatne mise. Istaknuo je kako mu je  u njegovom svećeničkom služenju uvijek na prvom mjestu bio konkretni čovjek i njegova dobrobit. Na iznenađenje prisutnih vjernika svojoj slavetičkoj župi darovao je kalež sa svoje mlade mise.

Sve vjernike i uzvanike koji su ispunili crkvu u Slavetiću i prostor oko nje zlatomisnik je pozvao na agape u župni dvor, a uzvanike kasnije na objed.

Zlatomisničko slavlje u župi Slavetić pokazalo je koliko je za vjernike i danas važna vjera i prisutnost svećenika u ovom jaskanskom kraju koji je Crkvi darovao trojicu velikana: blaženog Alojzija Stepinca, slugu Božjega kardinala Franju Kuharića i istarskog biskupa Dragutina Nežića.