Nadbiskup se na početku homilije osvrnuo na riječi sv. Pavla rekavši: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša. Ali Krist je uskrsnuo i važno je otkriti ponovno Isusa Krista kao svog uskrslog Gospodina i u njega povjerovati“, poručio je.

Rekao je da se danas mnogi nazivaju kršćanima, a prema statistikama veliki broj njih ne vjeruje u Kristovo, a još manje u čovjekovo uskrsnuće. Osvrćući se na liturgijska čitanja toga dana istaknuo je da ona pokazuju na temelju čega je prva Crkva izgradila vjeru u Kristovo uskrsnuće. Spomenuvši rečenicu učenika koji su na putu u Emaus rekli Isusu: „A mi se nadasmo…“, nadbiskup je rekao kako „vidimo da su bili razočarani, bez nade, iako su postojali prvi znakovi da se nešto dogodilo: prazan grob, žene koje govore da im se netko ukazao i rekao da je Uskrsli. Ali, to im nije bilo dovoljno“, kazao je podsjetivši da su ga prepoznali tek kasnije u lomljenju kruha.

Dodao je da se u tom evanđeoskom ulomku vide elementi beznađa koji su zahvatili prvu kršćansku Crkvu i elementi promjene u „hodočasnike nade“ o čemu je govorio i papa Franjo.

„Prvi element je Sveto pismo. Isus im je protumačio Sveto pismo koje govori o njemu i njegovom uskrsnuću u svjetlu onoga što se dogodilo. Zato je važno slušati Božju riječ“, rekao je. Kao drugi znak naveo je Euharistiju. „Oni su ga prepoznali u lomljenju kruha. Svaka misa je trenutak u kojemu možemo ponovno susresti Krista uskrsloga. Svaka misa za nas je prilika za susret sa živim Kristom i da se njime nahranimo jer nam se lomi i daje. Treći znak je zajednica. Ova dvojica, nakon što su prepoznali Krista uskrsloga, vraćaju se u Jeruzalem, vraćaju se zajednici, Crkvi – zajednici onih koji ispovijedaju vjeru u Isusa Krista. Mi smo kao zajednica povezani s drugima koji ispovijedaju Isusa Krista. Trajni znak Isusova uskrsnuća, po ljubavi koja nas međusobno povezuje bismo to trebali biti“, naglasio je.

„Osim tih znakova, kao poseban znak Kristova uskrsnuća pojavio se onaj znak kojega je imao i sv. Juraj – davanje života za Isusa Krista i vjeru u Kristovo uskrsnuće. Sveti Juraj i drugi mučenici u prvoj Crkvi bili su jedan od najjasnijih znakova da je Isus uskrsnuo. Oni su umirali za vjeru, za Isusa Krista i bili su spremni predati život i posvjedočiti svoju vjeru u Isusa. To je za mnoge bio znak da je Isus Krist uskrsli Gospodin, da je živ, i bio je u njima oživljen. Krv mučenika je sjeme novih kršćana. U tome je bila snaga Crkve i po tome je rasla. I danas to iskustvo mučeništva daje snagu Crkvi“, poručio je propovjednik.

Zaključujući, spomenuo je dokument pape Franje „Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite“, u kojem Papa upozorava da svetost znači svjedočiti Isusa i njegovo uskrsnuće, nešto na što su pozvani svi. „To predstavlja veliki izazov, ali u većini slučajeva je to življenje svakodnevnice s ljubavlju. Svetost je način na koji svatko od nas dopušta milosti krštenja, ali i drugih sakramenata koje primamo, da u našem životu donese željene plodove. Papa je u svom pontifikatu živio s tom ljubavlju, predajući se do kraja. To želim za sve nas, u svakom zanimanju i zvanju. Da svi živimo to što jesmo polazeći od Isusa Krista i njegova uskrsnuća, na autentičan način živeći svoj život ljubeći, a kad to činimo, tada je uskrsnuće naša budućnost. Polazeći od uskrsnuća i svjedočeći uskrsnuće, postajemo na naš način sjeme pomoću kojega će drugi otkriti Isusa“, istaknuo je.

U tom smislu, nadbiskup je homiliju završio citirajući sv. Pavla VI.: „Današnjem svijetu nisu potrebni učitelji nego svjedoci, a ako su mu potrebni učitelji, onda kao svjedoci.“