Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor sv. Antuna Padovanskog uz orguljašku pratnju bogoslova fra Tomislava Kiridžije.

Nadbiskup je u propovijedi, polazeći od evanđeoskog odlomka u kojem se Isus sažalio nad mnoštvom jer bijaše izmučeno i ophrvano kao ovce bez pastira, istaknuo kako Krist ne vidi samo mnoštvo, nego svakoga čovjeka pojedinačno, s njegovim umorom, ranama, strahovima i neizgovorenom boli. Naglasio je kako Isusovo suosjećanje nije prolazno ganuće, nego duboko Božje sažaljenje nad čovjekom koji pati i ne zna kome pripada.

Upozorio je kako i danas mnogi ljudi izvana izgledaju dobro, dok su iznutra slomljeni, žedni razumijevanja, blizine i riječi koja liječi. „Kršćanin ne smije postati ravnodušan“, poručio je nadbiskup, naglasivši kako Isus svoje učenike poziva da ne ostanu promatrači tuđe patnje, nego da budu njegove ruke, njegovo srce i njegova blizina.

Govoreći o Isusovu poslanju učenika, nadbiskup je istaknuo kako se od kršćanina ne traži da riješi sve probleme svijeta, nego da primijeti čovjeka pokraj sebe i učini ono što može. Nekada je, rekao je, dovoljno saslušati, posjetiti bolesnika, nazvati osamljenu osobu, oprostiti, ohrabriti ili primijetiti onoga koga svi zaobilaze.

Podsjetio je kako Isus ne šalje savršene ljude, nego obične učenike sa slabostima, ali otvorena srca, jer ne traži moćne, nego raspoložive. U tom je kontekstu protumačio Isusove riječi: „Besplatno primiste, besplatno dajte“, istaknuvši kako je sve što imamo dar: život, zdravlje, vjera, ljubav i oproštenje. Zato je vjernik pozvan i sam postati dar drugima jer se svijet ne mijenja velikim riječima, nego djelima ljubavi i dobrote koja izlaze iz srca ganuta tuđom patnjom.

U završnom dijelu propovijedi nadbiskup se osvrnuo na krštenje Ilije Josipa i Lenija, čestitavši roditeljima te istaknuvši kako je svako dijete istinski Božji dar i najveće bogatstvo obitelji. Posebno je naglasio kako se život ne može mjeriti samo novcem, troškovima i materijalnom sigurnošću jer dijete ponajprije treba ljubav, toplinu doma, sigurnost zagrljaja i osjećaj da je prihvaćeno.

Podsjetio je kako djeca ne trebaju savršen život, nego roditelje koji ih vole i dom u kojem se znaju izgovoriti riječi „oprosti“, „hvala“ i „volim te“. „Svako novo dijete ne oduzima ljubav iz obitelji, nego je umnaža“, poručio je nadbiskup, zaključivši molitvom da Bog blagoslovi djecu, njihove roditelje, braću i sestre te sve okupljene podsjeti kako su djeca najveće bogatstvo koje jedna obitelj i jedan narod mogu imati.

Župnik fra Miroslav Modrić na kraju je zaželio dobrodošlicu nadbiskupu Zdenku Križiću u župnu zajednicu te mu zahvalio što je prihvatio predvoditi misno slavlje i krstiti dvoje djece. Izrazio je radost što je, nakon dugo vremena, kao svećenik imao priliku slaviti euharistiju sa svojim biskupom, posvijestivši vjernicima kako je biskup glava i stožer mjesne Crkve, dok svećenici u zajedništvu s njime sudjeluju u vršenju povjerene službe. Još jednom je čestitao roditeljima i zahvalio Bogu na daru novoga života u njihovim obiteljima.

Prije svečanoga blagoslova nadbiskup je također čestitao roditeljima, istaknuvši kako su na sebe preuzeli važnu zadaću prenošenja vjere svojoj djeci. Podsjetio ih je kako su djeca krštena u vjeri svojih roditelja te ih potaknuo da ne zaborave odgovornost koju su toga dana pred Bogom i Crkvom preuzeli. Pozvao ih je da svakodnevno mole za svoju djecu, da ih vode Bogu i odgajaju u vjeri kako bi rasla u sigurnosti, krjeposti i svijesti da na životnom putu nikada nisu sama.

Ilija Josip šesto je dijete obitelji Ivana i Nikoline Bašić, a u tom važnom trenutku života pratili su ga kumovi Boško i Ivana Erveg te njegova starija braća i sestre Petar, Noemi, Maksimir, Lea i Izabela.

Leni je drugo dijete obitelji Slavka i Karle Milina te mlađi brat njihove kćeri Laure, a kumovi su mu bili Stipe i Mila Mandić, izvijestila je Splitsko-makarska nadbiskupija.

FOTO Prugovo: Nadbiskup Križić krstio Iliju Josipa i Lenija