Na kamp su se odazvali mladi srednjoškolci iz Elektrotehničke i prometne škole Osijek (krizmanici iz Župe sv. Ćirila i Metoda, Osijek) uz svog vjeroučitelja Petra Kopunovića Legetina te učenici osmog razreda iz OŠ Grigora Viteza s vjeroučiteljicom Danijelom Papp.

Animatori aktivnosti u kampu bili su Helena Kulaš i Ivan Vuković, koji su kao polaznici formacije Mladi za mlade (Pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije), imali iskustvo praktične primjene vještina koje usvajaju kroz svoju formaciju. Uz temu Od Dekaloga do milosrđa za katehezu tijekom tri dana bio je zadužen vjeroučitelj Slaven Školka. Ni najlošiji vremenski uvjeti nisu doveli u pitanje zacrtane ciljeve koji su bili motiv za dolazak mladih: upoznajmo se, komunicirajmo, družimo se, igrajmo se i poklonimo pred Gospodinom. Kiša i hladno vrijeme bili su razlogom što se većina aktivnosti morala odvijati u zatvorenim prostorima. Zahvaljujući partnerima u ovom projektu – Svetištu HŠO i gradu Valpovo, korištene su sve dvorane unutar marijanskog svetišta te mjesni dom u Ivanovcima.

Hrana koja je pripravljana u restoranu Park iz Valpova, kao i roštilj koji je pripremljen u Marjančacima (članovi DVD-a i vodstvo MO Marjančaci) potvrđuju da se posljednji vikend u svibnju, slavonski zavičaj i boravak u prirodi može među sudionicima kampa pamtiti i po odličnoj hrani. Uz palačinke koje su mladi sami pekli, pa do aktivnosti uz sudoper u kuhinji, zaokruženo je iskustvo skloni iza sebe, ako je red na tebe operi, imaš krpu – obriši i vrati suđe na svoje mjesto. Za neke je to bilo „pionirsko” iskustvo. A tek metla i „đoger” u rukama, potvrdili su da neke stvari drugi odrađuju u njihovim životima. Vrijedilo se vježbati u zahvalnosti ljudima i Bogu, koji nas prate u svakodnevnom obiteljskom životu. Zahvalnost je izrečena i u nedjeljnom euharistijskom slavlju, u zajedništvu s lokalnom zajednicom u crkvi sv. Ivana Kapistrana. Misu je predslavio domaći župnik vlč. Robert Almaši.

Premda se „sjeme sijalo“ u teškim uvjetima, osvrti mladih koji se na kraju progovorili o svojim dojmovima ukazali su na plodove trodnevnog boravka u prirodi: „Došao sam zbog prilike za konzumacijom alkohola, pa kad ga nije bilo, više puta sam kretao kući. Ostao sam do kraja, sretan zbog ljudi koje sam upoznao.“ (T. K.); „Deset ljudi je gledalo kako kuham!” (J. Č.); „Iznenađen sam. Nije mi žao propuštenog državnog natjecanja u odbojci. Bio je to moj dobar izbor!” (K. B.); „Očekivao sam avanturu u šumi, dobio sam spavanje u vreći i katehezu za razmišljanje.” (D. L.); „Sviđa mi se kamp i ljudi koje sam ovdje upoznala.” (K. K.); „Bilo je zanimljivo, mogli smo razgovarati.“ (N. C.); „Vrhunac je bilo klanjanje pred Presvetim.” (B. LJ.).

Dojmovima su se pridružili i vjeroučitelji koji su doveli svoje učenike i učenike: „Velika je stvar što nešto ovako u prirodi postoji, gdje svatko radi na sebi i ne teži promijeniti druge.” (P. K. L.); „Poželjela sam ostaviti mobitel po strani. Shvatila sam da vjeronauk može izgledati sasvim drugačije.” (D. P.)

Sljedeći kamp na redu je 3. – 5. lipnja), kada u Ivanovce dolaze učenici osmog razreda iz OŠ Augusta Šenoe, Gundinci.