Prva srijeda u Josipovu svetištu u Karlovcu

Nakon pobožnosti koju je predvodio mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta slijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio dr. Šimunović, uz koncelebraciju 14 svećenika i asistenciju dvojice đakona. Brojne hodočasnike prvu srijedu predvodili su hodočasnici Župe Presvetog Srca Isusova iz karlovačkog naselja Novi Centar sa svojim župnikom i karlovačkim dekanom preč. Draženom Karačićem. Pjevanje su animirali članovi istoimene župe uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića.

U propovijedi je dekan Šimunović kazao kako su srijede u čast svetog Josipa u Svetištu svetog Josipa u Karlovcu postale više nego samo puki dolazak. „Odišu svjedočanstvom vjere i života, pouzdanjem u onoga u koga je imao pouzdanje i sam dobri Bog, stoga započnimo još jedan niz srijeda kao pripravu za prelijepu svetkovinu svetoga Josipa“, kazao je dr. Šimunović te nadahnut blagdanom svetog Antuna pustinjaka govorio o kreposti šutnje. „Premda nismo redovnici ipak smo pozvani dinamiku vlastite svakodnevice obogatiti trenucima tišine i šutnje u kojima možemo osluškivati Božji govor. Ne bismo se trebali bojati tišine ni šutnje, već ih njegovati. Šutnja svetog Josipa može u mnogočemu biti poticaj i nama. Njegova pouzdanost i poslušnost ispunjene su šutnjom koja nama govori kako se otajstvo utjelovljenja Boga ne može izraziti riječima. Matej evanđelist predstavlja svetog Josipa kao nekoga tko iz strahopoštovanja nije u stanju izreći otajstvo koje je nosio na rukama u liku malenog dječaka“, rekao je dr. Šimunović.

„Bitno je njegovanje šutnje u životu Isusovih učenica i učenika. Njegovanje šutnje oplemenjuje, daje snagu, govori, usmjeruje. Nismo baš naviknuti na šutnju u svakodnevici. Bojimo se šutnje, a šutnja nam može mnogo toga korisnoga otkriti o nama samima i o drugima oko nas. Uvijek imamo ili slušalice u ušima, ili otvoreni radio samo da neko nešto priča, ali malo šutnje mislim da bi dobro došlo. Šutnja je također izvrstan i prokušan put prema Bogu i Isusu Kristu. Ima svoju svrhu u danima našega darovanog života. Pomaže nam na različite načine da budemo i ostanemo ljudi te nam srce i duh usmjeruje prema Stvoritelju i njegovu Sinu. Premda je svijet koji nas okružuje svijet buke, zvukova i brzine, trebamo biti sposobni tišinu i šutnju oživjeti u vlastitom životu. Kada osjetimo i upoznamo svrhovitost i životnost šutnje u vlastitom životu, onda svijet, život i ljude oko sebe gledamo i doživljavamo bistrim očima i zdravijim srcem, a onda tu korisnu vježbu možemo svakako preporučiti i drugima. Zato je dobro da u svijetu buke i strke naučimo u određenim trenucima šutjeti pa uz pomoć šutnje otkrivati Boga i Isusa Krista, otkrivati sebe i sa svojim plus i sa svojim minus stranama“, kazao je dr. Šimunović.

„Nadalje, premda nije zapisana ni jedna Josipova riječ ne znači da nije govorio, on je bio itekako odlučan i poduzetan. On je čovjek koji djeluje, a njegova suzdržanost upućuje na to kako je često nužno učiniti ono što je potrebno i onda o tome ne brbljati. Dobro ne stvara buku. Premalo se čuje govor onih koji čine samo dobro. Stoga nam Josipova šutnja svjedoči o savršenom procvatu krijeposti i razboritosti koja se sastoji u ispravnom spoznanju što je dobro činiti, a što treba izbjegavati. Ta je krijepost očita milost, ali se također stječe i vježbom i naporom. Draga braćo i sestre neka i ova godina svima nama uveća ljubav prema ovom velikom svecu, neka potakne zazivanje njegovog zagovora, neka potakne na nasljedovanje njegovih krijeposti i njegova žara“, zaključio je propovjednik Šimunović.

Pri kraju misnog slavlja svjedočanstvo je iznijela direktorica Laudato televizije Ksenija Abramović, posebno se osvrćući na nedavno održan veliki koncert domoljubnih pjesama „Domu mom“ na kojem se okupilo dvadesetak tisuća posjetitelja.

„Trideset dana smo molili svetog Josipa za uspjeh koncerta ‘Domu mom’, a sada nastavljamo moliti dalje i kroz ovu devetnicu od devet srijeda. Sveti Josip je uvijek s nama, zapravo sveti Josip je naš ministar financija i bez njega ne idemo nikuda“, kazala je.

Predstavila je nastanak i razvoj Laudato TV, uz pouzdanje u Božju pomoć.

„Podari dobri Bog i neka svjedočanstva o ljudima koji su posljednje trenutke dočekali s molitvom upravo preko Laudato televizije, u bolničkoj postelji. Bogu hvala na tome i daj Bože da naša Laudato televizija dobije i nacionalnu koncesiju, da uđe u svaki hrvatski dom, ljudi dragi molite se po toj nakani. Poznato nam je da imamo gledatelje ne samo u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, već i u Sjevernoj Americi i u Južnoj Africi. Snažno je to bilo vidljivo i na nedavnom koncertu ‘Domu mom’, na kojega su došli ljudi i iz Australije. Njih pet je doputovalo zrakoplovom“, rekla je Abramović.

Istaknula je da je koncert „Domu mom“ „još više pokazao kako smo pozvani učiti svoju djecu zdravoj katoličkoj vjeri, dakle, vrijednostima koje imamo. To je ljubav prema Bogu, prema domovini, i obitelji. I nitko nam ništa neće moći, jer to jamče scene očeva koji nose djecu na svojim ramenima, a djeca umotana u naše hrvatske zastave, mladi ljudi od 17, 18, 19 godina koji svjedoče, kako im je ovo najljepši koncert na kojem sam bili. Promatrajući sve te naše iz mnogih krajeva netko je rekao, te večeri skoro nas 20 000, bila je jedna najveća obitelj na svijetu, okupljena oko Gospodina Isusa Krista u ljubavi za svoju domovinu Hrvatsku.“

„I koliko god je teško i koliko god su plaće male, i koliko god smo možda ljuti na politiku i političare, pustimo ljutnju ljudi moji, uzdajmo se u Gospodina jer Bog je taj koji čini čuda. Ja bih rekla probudi se moj hrvatski narode, zagrli svoju obitelj, zagrli svoga susjeda i gledaj u nebo. Naš blaženi kardinal Stepinac često je znao govoriti gledajte u nebo, nebo će se otvoriti“, potaknula je Abramović.

„Tko će nama biti voditelj, tko je nama redatelj, režiser, montažer, tko je nama direktor? U našoj Laudato televiziji to je Isus Krist, nema boljega, vjerujte nema boljega. Tako i vi u svojim obiteljima, na radnim mjestima. Što znači voljeti domovinu? Voljeti domovinu, ne samo kroz pjesmu, znači rađati djecu, časno obavljati svoj posao, o bilo kakvom poslu da se radi. Volimo ljude. Ja mogu reći volim ovaj narod, volim ovaj jezik, volim vas ljudi! Volim!“, zaključila je Ksenija Abramović.