Psalam 91. o radosti pravednika i propasti zlotvora

Kateheza br. 84 – Hvale Gospodinu Stvoritelju
Uvodno biblijsko čitanje – Ps 91,2-3.6-7-13-14
“Dobro je slaviti Jahvu, / pjevati imenu tvome, Svevišnji; / naviještati jutrom ljubav tvoju / i noću vjernost tvoju, (…) / Kako su silna djela tvoja, o Jahve, / i duboki naumi tvoji! / Bezuman čovjek ne spoznaje, / luđak ne shvaća. / Sve ako bi bezbošci nicali k#!o trava / i cvali svi što zlo čine, / određeni su za vječnu propast; / a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ. / Doista, dušmani tvoji, o Jahve, / tvoji će dušmani propasti; / raspršit će se svi što čine zlo. / Rog si mi digao k#!o u bivola, / pomazao me uljem prečistim; / i oko mi s visoka gleda dušmane / i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. / K#!o palma cvate pravednik / i raste k#!o cedar libanonski. / Zasađeni u Domu Jahvinu, / cvatu u dvorima Boga našega. / Rod donose i u starosti, / sočni i puni svježine”.

1. Upravo pročitani himan pjesma je vjernika Bogu svetom. Riječ je o psalmu 91. koji je, kao što na to upućuje drevni naslov te pjesme, židovska tradicija koristila “za dan subotnji” (r. 1). Himan započinje opširnim pozivom na slavljenje i hvaljenje Gospodina pjesmom i glazbom (usp. rr. 2-4). Postoji neka molitvena nit koja kao da se nikada ne prekida, jer se božanska ljubav mora veličati ujutro, kada započinje dan, ali se mora obznanjivati također tijekom dana i dok protječu noćni sati (usp. r. 3). Upravo spomen glazbala, koje psalmist spominje u uvodnom pozivu, potaknuo je svetog Augustina na ovo razmatranje u svom Tumačenju psalma 91: “Što znači, braćo, veličati psaltirom? Psaltir je glazbeni instrument sa žicama? Naš je psaltir naš rad. Tko god rukama čini dobra djela veliča Boga psaltirom. Tko god ispovijeda ustima, pjeva Bogu. Pjeva ustima! Niže psalme djelima!… Ali tko su ti koji pjevaju? Oni koji u radosti čine dobra djela. Pjesma je naime znak veselja. Što kaže apostol? #!Bog ljubi vesela darivatelja#! (2 Kor 9,7). Što god činiš, čini s radošću. Tada ćeš činiti dobro i činit ćeš to dobro. Ako naprotiv radiš sa žalošću, čak i ako se po tebi ostvaruje dobro, nisi ti taj koji ga činiš: podnosiš psaltir, ne pjevaš” (Esposizioni sui Salmi, III, Rim 1976., str. 192-195).

2. Po riječima svetog Augustina možemo ući u samo središte našeg razmišljanja i prići temeljnoj temi psalma: temi dobra i zla. I jedno i drugo prosuđuje Bog pravedan i svet, “dovijeka uzvišen” (r. 9), Onaj koji je vječan i beskrajan, čijim očima ne može izmaknuti ništa od onoga što čovjek čini.
Uspoređuju se tako, u obliku ponavljanja, dva oprečna vladanja. Vjernik svojim ponašanjem slavi božanska djela, proniče u dubini Gospodinove misli i na taj način njegov život zrači svjetlom i radošću (usp. rr. 5-6). Nasuprot tome, opak čovjek je opisan u svojoj tuposti, kao onaj koji je nesposoban shvatiti skriveni smisao ljudskih događanja. Zbog trenutne sreće postao je drzak, no u stvarnosti je u svojoj najdubljoj nutrini krhak i, nakon kratkotrajnog uspjeha, određen za pad i propast (usp. rr. 7-8). Psalmist, povodeći se za oblikom tumačenja koji je drag Starom Zavjetu, naime modelom nagrade, uvjeren je da će Bog nagraditi pravedne već u ovom životu, obdarujući ih sretnom starošću (usp. r. 15), a da će opake ubrzo stići njegova kazna.
No zapravo, kao što će ustvrditi Job i učiti Isus, povijest se ne može tako plošno tumačiti. Vizija psalmista stoga postaje ponizna prošnja Bogu pravednom i “uzdignutom” (usp. r. 9) da uđe u niz ljudskih događaja kako bi ih sudio i da učini da zasja dobro.

3. Kontrast između pravednika i zlotvora naposljetku preuzima molitelj. S jedne strane tu su “neprijatelji” Gospodinovi, “zlotvori”, koji su još jednom određeni da budu raspršeni i poraženi (usp. r. 10). S druge strane, javljaju se u svem svom sjaju vjernici, predstavljeni u liku psalmista koji opisuje samog sebe živopisnim slikama, preuzetim iz istočnjačke simbolike. Pravednik ima nepobjedivu snagu bivola i spreman je suočiti se sa svakim protivnikom, njegovo slavno čelo je pomazano uljem božanske zaštite, koja postaje gotovo poput nekog štita, koji štiti izabranika i pruža mu sigurnost (usp. r. 11). S visine svoje moći i sigurnosti, molitelj vidi opake kako se strmoglavljuju u ponor svoje propasti (usp. r. 12).
Psalam 91. izražava, dakle, sreću, povjerenje, optimizam: darove koje moramo moliti od Boga upravo u ovom našem dobu, u koje se lako uvlači napast nepovjerenja pa čak i očaja.

4. Naš himan, na tragu duboke radosti kojom odiše, baca na kraju pogled na dane starosti pravednika i predviđa kako će i oni biti vedri. I kada dođu ti dani, moliteljev duh bit će još uvijek okretan, radostan i aktivan (usp. r. 15). On se osjeća poput palme i cedra zasađenih u predvorjima sionskog hrama (usp. rr. 13-14).
Korijeni pravednika su u samom Gospodinu od kojeg prima životvorne sokove božanske milosti. Gospodinov ga život napaja i preobražava dajući mu svježinu i bujnost, to jest osposobljavajući ga za darivanje drugima i svjedočenje vlastite vjere. Posljednje riječi psalmista, u ovom opisu pravednog i radinog života i intenzivne i aktivne starosti, vezane su uz navještaj trajne Gospodinove vjernosti (usp. r. 16). Mogli bismo, zato, zaključiti proglasom pjesme koja se uzdiže Bogu slavnom u posljednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju: knjizi strašne borbe između dobra i zla, ali također nade u konačnu Kristovu pobjedu: ” Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! (…) Ti si jedini svet! I zato svi će narodi doći i klanjati se pred tobom jer se očitovahu pravedna djela tvoja! Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!” ” (15, 3-4; 16,5.7).