Maja Jakšić diplomirala je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu, nakon čega je specijalizirala pastoral kriznih stanja i završila edukaciju za psihoterapijski rad. Dok je u Splitu radila u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu te potom u Centru za edukaciju i savjetovanje Hipoccampus, nakon potresa angažirala se na području Sisačke biskupije gdje pomaže pojedincima i obiteljima. Potresi u Turskoj i Siriji podsjetili su na potrebe ljudi pogođenih traumom; u razgovoru za Glas Koncila Jakšić je progovorila o teškoćama i putovima oporavka. Taloženjem traumatskih iskustava raste potreba za psihološkom i duhovnom pomoći, kazala je sugovornica. Istaknula je da vjera i psihologija pomažu čovjeku na različite načine. Poručila je da je na putu ozdravljenja ključno suočiti se s traumatskom prošlošću, oprostiti i iskoračiti iz generacijski prenošene pasivnosti. „Kad vidim kroza što ljudi u Banovini prolaze i što su sve prošli, a i dalje su puni dobrote, zahvalnosti, strpljenja, dostojanstva i poniznosti – to je najveća snaga. Opraštanje se ne temelji na tuđim postupcima, nego na našem stavu“, rekla je Jakšić. Govorila je i o razlozima teškoga stanja stanovnika Banovine: „Postoje paralelne Hrvatske; jedna zgrće i grabi što stigne, dok druga, zarobljena proživljenim nepravdama i zločinima za koje nitko nije odgovarao, nije u stanju krenuti dalje. Pasivnost je dio dinamike osobne i kolektivne traume.“ Unatoč proživljenim traumama, moguće je odabrati životni optimizam i angažirati se na obnovi društva, zaključila je sugovornica.