Suslavio  je vicekancelar vlč. Luka Jakopić, a misno slavlje okupilo je djelatnike hospicija, članove njihovih obitelji te obitelji korisnika hospicija. U propovijedi, oslanjajući se na evanđeoske riječi „Vi ste sol zemlje“ i „Vi ste svjetlo svijeta“ (Mt 5, 13–16), biskup je istaknuo da „Isus ne kaže učenicima da bi to trebali postati, nego im govori da to već jesu po svojoj naravi i po Božjoj zamisli. Biti sol i svjetlo“. Dodao je da to „nije tek simboličan govor, nego način života, smisao i razlog postojanja.“

Tumačeći prvo liturgijsko čitanje iz Knjige proroka Izaije, biskup je podsjetio na poziv: „Podijeli kruh svoj s gladnima“, spomenuvši da dijeliti može samo onaj tko ima. „Istinsko bogatstvo ne očituje se u gomilanju, nego u sposobnosti da se prepozna potreba drugoga i da se daruje vlastito vrijeme, pažnja i blizina“, rekao je te dodao da se upravo svakodnevno ostvaruje u hospiciju. „Hospicij je mjesto gdje se Božja riječ živi u djelu. Ovdje se kruh dijeli u obliku vremena, pogleda, smiješka i blage riječi. Lijek ne dolazi samo iz hladne tvornice, nego i iz čovjekova srca. Strpljivo služenje, radosno žrtvovanje i darivanje postaju kruh koji se lomi i lijek koji donosi utjehu i snagu“, naglasio je. 

Rekao je kako „hospicij nije samo ustanova koja pruža smještaj i skrb palijativnim bolesnicima, nego zajednica koja ima srce. Bolesniku je potreban lijek, ali još više ljudska blizina, prisutnost i radosno služenje.“ Osvrćući se na Božje obećanje da će „svjetlost zasjati u tmini“, biskup je istaknuo da „Bog ne obećava nestanak tame, nego svjetlo koje u njoj gori – svjetlo nade i ljubavi koja se daruje u Božje ime.“

Djelatnicima hospicija poručio je dopuste da njihove ruke budu Božje ruke, njihov pogled Božji pogled, a njihove riječi – riječi utjehe i nade. „U palijativnoj skrbi snažno se osjeća ljudska nemoć, trenutci kada nema ‘prave riječi’, jer bolest ne traži objašnjenja, a patnja ne traži teoriju“, rekao je, među ostalim, biskup. Uputio je riječi ohrabrenja i korisnicima hospicija, istaknuvši da njihova slabost i nemoć nisu bez vrijednosti. Po njima, rekao je, Bog na poseban način progovara onima koji se osjećaju snažnima i zdravima, pozivajući ih na zahvalnost i poniznost te podsjećajući na prolaznost ljudskog života.

Na završetku propovijedi, mons. Štironja je sve bolesne, njihove obitelji, djelatnike hospicija i cijelu zajednicu preporučio Božjem milosrđu, zazivajući zagovor Gospe Lurdske i bl. Miroslava, sa željom da vjera Crkve svijetli pred ljudima kako bi, vidjevši dobra djela, slavili Oca nebeskoga. Nakon slavlja mise, biskup Štironja obišao je korisnike hospicija te se zadržao u susretu i razgovoru s članovima njihovih obitelji, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.