Nakon defilea bikera pulskog Moto kluba Twin Horn MC, kolona sjećanja „I u mom gradu svijetli Vukovar“, formirala se, kao i svake godine, kod OŠ Tone Peruško. Sudjelovali su: pulski gradonačelnik Filip Zoričić sa suradnicima, istarski župan Boris Miletić sa suradnicima, članovi HVIDRA-e, predstavnici policije, vojske, braniteljskih udruga, obitelji poginulih branitelja i brojni drugi koji su simboličnom gestom došli odati počast žrtvama Domovinskog rata. Osim neprekinutog niza duž cijele Vukovarske ulice posebno su lampioni stavljeni ispred simboličnog murala na križanju s Kumičićevom ulicom.

Nakon mimohoda tradicionalno je održana misa za sve žrtve Domovinskog rata u crkvi sv. Antuna Padovanskog koju je predvodio policijski kapelan preč. Ilija Jakovljević. „Misa je čin zahvale, koja nas ljude, nas hodočasnike na ovoj zemlji, čini dionicima Kristove žrtve. Molitva, da bi bila uslišana mora dolaziti iz srca koje je čisto, srca koje se kaje i sve više nalikuje na Srce Isusovo“, rekao je preč. Jakovljević. „Je li moguće da takva bude naša molitva večeras? Je li moguće da mi večeras molimo takvim srcem? Molitva nas oslobađa od mržnje, osvete te vraća nam krsnu milost da smo postali i da trebamo biti djeca Božja. Sveti Ivan nas poziva da se obratimo i da činimo prava djela.“

„Znamo što se dogodilo na današnji dan, prije 33. godine, u Vukovaru i Škabrnju i kakva je bila jesen 1991. godine“, podsjetio je nadalje. „Hrvatski narod, posebno određeni krajevi gdje žive Hrvati, bio je nepravedno zlostavljan kao Isus u Pilatovu dvoru. Nosio je križ jer je bio Hrvat, a često puta zato što je i katolik. Na kraju je bio razapet, odnosno protjeran iz svog doma i zavičaja. A nekoliko tisuća ih je ubijeno, za neke se i danas ne zna gdje su im zemni ostatci. Određeni narod si uzeo za pravo da sudi drugom narodu, da razara hrvatske gradove i sela. Da bi uspio u svom zlu, pozvao je i Pilata tog vremena, JNA da doprinese osudi drugog i drugačijeg. Da razori dom nad kojim se vije hrvatski stijeg, da razori crkvu u kojoj se moli Bogu i spominje ime nasljednika sv. Petra, pape Ivana Pavla II. U tom trenutku, svjetina o kojoj se govori u evanđeljima, a to je međunarodna zajednica, promatra kako se uništavaju hrvatska mjesta i pale svetinje, ubijaju i progone ljudi. Sve je to hrvatski čovjek preživio plativši visoku cijenu. Najveća snaga tad nam je bila molitva i krunica. Mnogima u logoru snagu je davala molitva i zahvaljujući molitvi uspjeli su izdržati sva mučenja i zlostavljanja“, spomenuo se propovjednik tog vremena kalvarije za Republiku Hrvatsku.

„Kod mnogih su još rane otvorene i zato moramo biti pažljivi prema tim osobama. Danas pratim na televiziji kako je još uplakanoj majci jedina želja da pronađe, pokopa zemne ostatke svog sina i da mu na grob zapali svijeću. Kako na ovu molbu mogu ostati nijemi oni koji znaju istinu? Ta majka je u svom srcu oprostila, samo još želi zadnji put sklopiti ruke na grobu svog sina. Hoće li tko pomoći ovoj majci? Isusovoj majci pomogao je Josip iz Arimateje. Može li ovoj majci i majka pomoći, ako ne srpska vlast i susjedi, onda oni čije crkve nisu bile srušene, a oni su slobodno živjeli na okupiranom teritoriju. Mogu, ako hoće“, pozvao je propovjednik.

„Hrvatske majke, vukovarske i druge majke, ne smiju doživjeti našu osudu jer još plaču; ne smiju biti od nas zaboravljeni jer još traže svoje mile; ne smiju biti od nas ostavljeni jer im je teško vjerovati u pomirbu dok hrvatskim gradovima i selima slobodno hodaju oni koji su bili na strani neprijatelja. Teško je takvima gledati određene simbole pod čijim su znakom ubijeni njihovi najmiliji. Imajmo više empatije s njima. Nećemo se osvetiti onima koji su se ogriješili o naš narod, jer naša je „Osveta oprost“ – uči nas istarski mučenik i blaženik Miroslav Bulešić“, rekao je preč. Jakovljević, koji je ujedno i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju blaženog Miroslava Bulešića.

„Znam osobno što to znači mržnja, progon, spaljeni dom. Jednom smo proživjeli to poniženje i ono se pokušava ponovno oživjeti s novom teorijom: ‘Ma tko nas to zavadi i posvađa?’ Ne prihvaćam takvu tezu, jer moj otac nije išao tuđu zemlju uništavati i njezine stanovnike protjerivati. Nitko nas nije zavadio, nego onaj tko nije mogao prihvatiti Hrvatsku za svoju domovinu taj je mrzio i činio zlodjela. Onaj tko nije mogao prihvatiti da mu je susjed Hrvat i katolik, taj je pljačkao domove i crkve. Zato, ne budimo narod koji zaboravlja. Dva mudra, razboriti i sveta čovjeka ne može treći posvaditi. Jer oni znaju što je istina. Umjesto da me pitaš ‘tko nas zavadi’, izgovori istinu koja će te osloboditi. Tvoje pitanje treba biti molbenica: oprosti što te nisam prihvaćao kao Hrvata i katolika! Oprosti što sam te ja ili pripadnik mog naroda protjerao iz tvog doma i što si bio u logorima i tamo doživio strašna poniženja. Oprosti što ni danas ne znaš gdje počivaju zemni ostaci tvog pokojnika. Oprosti što nisam znao čuvati tvoju kuću i crkvu, kao što je tvoj kardinal Franjo Kuharić tražio od tebe da čuvaš moju kuću i crkvu. Ovo je odgovor na pitanje ‘tko nas zavadi'”, komentirao je propovjednik predmetnu uzrečicu.

„Vukovarska žrtva poziva nas da u središte ne stavljamo neprijatelja. I u Kristu na križu susrećemo poziv da pogledamo, da razmotrimo što je učinio Božji neprijatelj, što čini čovjek, što činimo mi, kada pristanemo da nam taj neprijatelj bude vođa. No, naš pogled ne ostaje na toj strahoti nego smo vođeni onime što je učinila i što nam je darovala Božja ljubav“, naglasio je pre. Jakovljević.

„Neprijatelj je izabrao da nam bude neprijatelj. On je ovdje poražen. Može i dalje birati da ostane neprijatelj, a na nama je moliti da više ne ide tim putem, osobito jer zna da je uz nanesene boli hrvatskomu narodu i svim Vukovarcima ponizio i svoj srpski narod; osobito jer zna što treba činiti u odnosu prema nanesenomu zlu“, citirao je propovjednik riječi biskupa Ivana Šaška izrečene na Dan sjećanja u Vukovaru 2021. godine.

Nadalje je pozvao na molitvu za budućnost: „Molimo danas da obasjani svjetlom vjere izgrađujemo našu Domovinu da budemo ljudi suživota i oprosta. To ne znači brisanje naše memorije, već da budemo narod koji se iz pepela digao i gradi bolju budućnost. Da budemo narod koji čuva svoje dostojanstvo i svoje svetinje. Da budemo narod koji dostojni drži i čuva svoj stijeg. Da budemo narod koji zna živjeti s drugim i različitim poštujući njegovo dostojanstvo a ne gazeći vlastito.“

Na kraju homilije obratio se braniteljima koji su se okupili na tom misnom slavlju u Puli: „čuvajte uspomenu na Vukovar i Škabrnju. Čuvajte tu uspomenu u Istri, koja je mnogim Vukovarcima i drugima postala drugi, a s vremenom i prvi dom.“

Propovjednik je zatim pozvao na pomirbu i oprost. „Neka ova mjesta gdje je neprijatelj pokazao svu svoju okrutnost i mržnju budu mjesta pomirbe i oprosta. Neka ova mjesta gdje hrvatska majka plače budu mjesta nade. Neka ova mjesta gdje hrvatski narod pali svijeću budu mjesta novog rađanja. Neka plač iz Vukovarske bolnice i kolone progona trajno odzvanja u našim ušima da nitko ne plače zbog nas i naše mržnje. Neka Vukovarsko memorijalno groblje bude trajna poruka svima da neprijatelj nikad ne može pobijediti.“

„Dragi branitelji, vaša žrtva ima veliku poveznicu s Kristovom žrtvom i zato slavimo ovu svetu misu. U crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu stoje uklesane riječi s potpisom naših poginulih branitelja: ‘Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati’“, podsjetio je. To je poruka svima nama, posebno onima koji su na vlasti i budućim generacijama. Hrabro nosimo stijeg čestitosti i molimo da Bog blagoslovi našu Domovinu hrvatsku i sve njezine stanovnike, a našim pokojnim braniteljima neka je laka hrvatska gruda za koju su svoje živote dali“, zaključio je preč. Jakovljević.

Istoga dana, u jutarnjim satima predstavnici civilnih vlasti te vojske, policije i  HVIDRA-e položili su vijence kod središnjeg križa na pulskom Gradskom groblju Monte Ghiro te u Parku Franje Josipa I. kod Spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Molitvu pri polaganju vijenaca predvodio je kapelan Jakovljević.

Prema tradiciji koja traje već duži niz godina, večer uoči Dana Sjećanja, u nedjelju, 17. studenog, u Fažani, nedaleko Pule, kod Zavjetnog križa koji je ondje, na morskoj obali, podignut početkom Domovinskog rata, stotinjak osoba svih generacija okupilo se na molitvi i paljenju svijeća u znak sjećanja na sve poginule. Molitvu je predvodio preč. Jakovljević, a među okupljenima bilo je i više Vukovaraca koji su nakon progona upravo u Fažani pronašli svoje utočište.