Blagdanu je prethodila trodnevnica, od 1. do 3. listopada. Prva dva dana trodnevnice je predvodio fra Đuro Vuradin, a u subotu misu i obred preminuća serafskoga oca Franje fra Đuro Hontić.

Tijekom trodnevnice je ujedno održano i Biblijsko bdjenje, koje se u toj crkvi već više od desetljeća održava tradicionalno uoči Pedesetnice, no ove godine, zbog epidemioloških razloga, to tada nije bilo moguće. Ovog se puta čitalo u sklopu trodnevnice uoči blagdana sv. Franje Asiškog, svega tri dana, i to ne danonoćno već od 8 do 17 sati.

U homiliji večernjeg misnoga slavlja na sam blagdan fra Đuro Vuradin je pozvao sve na molitvu za svećenike, t eje ispričao zgodu iz svečeva života kada su pred njega doveli svećenika kojega su krivili za određene moralne propuste, no sv. Frano je, svjestan uzvišenosti službe svećenika, samo zatražio blagoslov. Putokazi mogu biti svakakvi, no bitno je ono na što nas upućuju, naglasio je fra Đuro. Govoreći o Asizu podsjetio je da je ondje sv. Franjo prikazan na tronu, jer se Gospodin njime poslužio da u poniznosti, kao i Blažena Djevica Marija, bude svjetlo ovomu svijetu. Spomenuo je kako je Sveti Otac papa Franjo cijeli svoj pontifikat stavio pod zaštiti sv. Franje Asiškoga. Citirao je pojedine povijesne izvore koji spominju mogućnost da je sv. Franjo prošao Pulom, dok zasigurno znamo da je taj samostan osnovao sv. Antun Padovanski, a u njemu je djelovao poznati franjevac koji je u tome gradu učinio mnoga čudesa, bl. Oton iz Pule, čije se kosti čuvaju u bočnom oltaru te crkve.

Sve dane sve su događaje glazbom pratili članovi Grupe Oton, koja već niz godina, pod vodstvom dr. sc. Ane Čuić Tanković, glazbom duhovno oplemenjuju sve događaje u tom samostanu.