U duhu misnoga evanđelja, propovjednik je potaknuo vjernike na promišljanje o važnosti osluškivanja Božje riječi.

„Gospodin te preko događaja života spremao i želio ti je dati odgovor na tvoju situaciju, preko ove Riječi. Bitno je slušati i čuti što ti to Gospodin želi reći. Svi smo došli sa svojim situacijama na misu. Mnogo puta želimo sakriti trpljenja, želimo imati masku pred drugima. Preko svoje riječi, Gospodin nam želi dati odgovor na naša pitanja. No, je li uistinu slušamo? Vjerujemo li da preko ove riječi Bog dolazi da nas susretne?“

Vlč. Cetinić je naglasio kako je važno upoznati svoje srce jer „teško da ćemo dopustiti Bogu da uđe u naš život, jer mislimo da možemo sami“. U tom vidu istaknuo je riječi iz evanđelja „tko god bude nastojao život svoj sačuvati izgubit će ga, a tko izgubi život svoj sačuvat će ga“.

Iznoseći svoje osobno svjedočanstvo, istaknuo je kako je on u svome životu iskusio Božju vjernost i to Boga koji nije jedan daleki, već Boga koji je djelovao u njegovoj povijesti, u njegovoj obitelji.

„Odlazio sam u crkvu, ali nisam razumio ništa. Nisam se ni pitao zašto Bog dopušta trpljenja u mom životu, no Gospodin je promijenio sve, no morao me dovesti do trenutka da uvidim da ne mogu promijeniti situaciju, da sam sebi ne mogu dati smisao život. Želio sam pod svaku cijenu sačuvati život, dokazati se pred drugima da sam netko i nešto. To je ono što traži svijet, a Gospodin je malo po malo preko trpljenja mijenja i predivno vodio moj život. Bio je vjeran u trenucima kad sam mislio da e napustio, potvrdio je to, ne samo to da mi je dao nadu u život, već me pozvao u svećeništvo, jer kad  Gospodin uđe u život, On mijenja sve“.

Ponovio je kako se Gospodin želi susresti s nama u našoj situaciji, no bitno je slušati riječ, imati susret s Gospodinom, tražiti Njega u poniznosti, jer nam želi nešto reći. Bez susreta s Kristom ne ide naprijed. „Ako ne vidiš Boga u svom životu, možeš ga vidjeti na djelu i da ti je preko ove riječi želio potvrditi da te voli, da je život dao za tebe, da imaš blago na nebu koji te čeka, da imaš zagovornika koji te ljubi, kad te više nitko ne ljubi, kad više ne možeš prihvatiti ni sebe samoga“, rekao je propovjednik.

U nastavku homilije, kratko svjedočanstvo izrekao je kandidat za red đakonata, 32-godišnji Vid Grdadolnik, rodom iz Slovenije.

Kratko se predstavljajući, istaknuo je kako je bio aktivan u župnoj zajednici, no živio je dvostruki život. „Išao sam u crkvu, ali bi s prijateljima izlazio i zabavljao se. Želio sam biti po mjeri svijeta. Tražio sam se u glazbi, sportu. Bio sam obeshrabren, prezirao sam sebe, tražio sam ljubav u krivim stvarima“. Boravak na studentskoj razmjeni u Portugalu potaknuo ga je na promišljanje o smislu života, jer „ako postoji Bog, moram otkriti što je njegova volja za moj život“, ustvrdio je. Nakon povratka, pročitao je knjigu utemeljitelja Neokatekumenskog puta i tamo vidio da je ista pitanja i on postavljao. Nakon nekog vremena sudjelovao na katehezama u župi na kojima je dobio puno odgovora i uvidio da život ima smisla, da nije sve u uspjehu ovog svijeta, već da postoji život vječni. Nakon godinu dana došao je na iskustvo u sjemenište.

„Mogu posvjedočiti da nisam prikladan na tom pozivu gledajući na povijest, gdje sam griješio, ali vidim da me Bog pozvao i to je milost. Radostan sam, da ću primiti đakonat i početi služiti ljudi, jer sam iskusio da su ljudi služili meni, da su došli u moj život navijestiti Vijest: da ima nešto puno ljepše, puno više smisla, da ima ljubavi, da je smisao života ljubiti Boga i druge. Zahvalan sam Bogu, zahvalan sam na Neokatekumenskom putu i na Katoličkoj Crkvi je prihvatila mene izgubljenog u svijetu, da mi da dostojanstvo, i da me potiče da evangeliziram, jer ako mene ne bi netko evangelizirao, ja bi možda i danas bio za računalom i igrao igrice i tamo tražio ljubav“.

Nakon mise održano je klanjanje koje su animirali bogoslovi iz pulskog Biskupijskog misijskog sjmeništa „Redemptoris Mater“.