RAZBUKTATI SVJETLO PRAVOG BOGOLJUBLJA I ČOVJEKOLJUBLJA U VLASTITOM SRCU

Časnoj braći svećenicima, redovnicima, sestrama redovnicama i svim drugim članovima banjalučke biskupije, kao i svim ljudima dobre volje:

Čestit Vam Božić i Sveto Isusovo Rođenje!

«I svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze.» (Iv 1,5)

Ove riječi s početka Evanđelja po Ivanu odzvanjaju u svečanom bogoslužju ovog najdražeg kršćanskog blagdana! Čuju ih mnogi ljudi po cijeloj kugli zemaljskoj, pa tako i na području naše biskupije, gdje god ima mogućnosti da se vjernici okupe na bogoslužje.

O kojem svjetlu je riječ? Riječ je o svjetlu života Boga i čovjeka koji je stvoren na sliku Božju. Riječ je o životu Bogočovjeka, Isusa, čiji rođendan danas radosno slavimo. Rađanje života pobjeđuje vladavinu smrti, kao što paljenje svjetla oduzima moć tami.

U tami grijeha ljudskog roda zapaljeno je neuništivo svjetlo Božjeg života, svjetlo utjelovljene druge božanske osobe, obećanog Spasitelja svijeta.
«Moje će spasenje doći kao svjetlost» (Iz 51,5) poručuje Bog po proroku Izaiji, predskazujući tako nadolazeće vrijeme Božjeg kraljevstva. I doista, ove se svete božićne noći «očitovala Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi», svjedoči apostol Pavao (2 Tit. 11).

«I svjetlo svijetli u tami» Svjetlost je s neba došla, ali tama na zemlji nije potpuno nestala. Toj tami nevjere i grijeha oduzeta je dodatno njena svemoć, ali ona još postoji – u ne rijetkim ljudskim srcima.

Vječna Božja «Riječ postade tijelom i nastani se među nama». «K svojima dođe i njegovi ga ne primiše» (Iv. 1,14. 11) Tako nam apostol i evanđelista Ivan saopćava tužnu istinu o postojanju tame u onom dijelu čovječanstva koje ne prihvaća Svjetlo istinsko, koje je došlo na svijet da prosvijetli svakog čovjeka (usp. Iv, 1.9).

Ta tama ne pripada samo prošlosti, samo onom vremenu prije dvije tisuće godina, kada se utjelovljeni Sin Božji rodio od Djevice Marije u betlehemskoj štalici. Ta pogubna tama, koja ne prihvaća spasonosno svjetlo Božje istine i ljubavi, vuče se uzduž životne ceste ljudskog roda sve do dana današnjeg. Iako svjetlo Božje nazočnosti neugasivo svijetli na putu čovječanstva punih dvije tisuće godina, mnogi članovi ljudskog roda još uvijek ne upoznaše niti ga učiniše svojom svojinom. Nevjera, koja ne dozvoljava otvaranje razuma i srca svjetlu Božje istine i ljubavi glavni je grijeh kojim mi ljudi prkosimo Bogu i navlačimo na sebe i druge oko sebe tamu nesreće i prokletstva.

Pored Božjeg Svjetla, pored utjelovljene Božje Riječi, sva druga i drugačija svjetla i sve druge riječi i poruke nužno su lažni, ukoliko za sebe tvrde da su od spasiteljskog značenja za ljudski rod. Ono, za čim svi ljudi čeznu u svojoj potrazi za svjetlom svog života, za istinskom srećom i vječnim životom, to nalaze jedino u utjelovljenoj Riječi Božjoj, Isusu Kristu. «A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja», veli sv. Ivan apostol. Otkako je Isus Krist svojim rođenjem u ovoj svetoj božićnoj noći rasvijetlio ovu jedinstvenu noć, svijetle u ovom našem svijetu i dan i noć mnoga svjetla vjere, nade i ljubavi. Otkako se one davne betlehemske noći «očitovala dobrota i čovjekoljublje Spasitelja, našega Boga» (Tit 3,4), sjaje u svim današnjim noćima boli i patnje svjetla Božje konkretne skrbi, ljubavi i pomoći. Tako su sve godine uključujući i ovu 2001. zapravo godine spasenja za nas, za ljudski rod i cijeli svijet.

Potaknuti tom očitovanom Božjom ljubavlju i pomoću, tisuće i milijuni ljudi, tijekom dvadeset stoljeća a i danas u stanju su, svijetliti dobrotom i ljubavlju svojih srdaca u službi braći i sestrama koji su zahvaćeni duhovnim ili tjelesnim nevoljama. Nemoguće je iskazati niti ustanoviti koliko je dobra na ovome svijetu učinjeno u ime Isusa Krista i iz ljubavi prema njemu i njegovom nauku. Nikakve sumnje nema da bi ovaj naš svijet i naš konkretni životni ambijent, bio daleko siromašniji i po mnogo čemu drugačiji, nesavršeniji, da nije bilo prvog Božića, rođenja Sina Božjega u betlehemskim jaslicama i njegovog rođenja u bezbrojnim srcima ljudi svih ovih dvadeset stoljeća povijesti Crkve.

Iako ne možemo nijekati tamu nevjere, beznađa i sebičnosti u srcima mnogih naših suvremenika, mi smo svjedoci da svjetlo vjere i pouzdanja u Boga čovjekoljupca, rađa i u našoj životnoj sredini, uvijek iznova, plodovima djelotvorne kršćanske ljubavi, koja ne poznaje granica. I ove Godine spasenja 2001, Bog je djelovao u mnogim vašim srcima, tako da ste i vi mogli svojom dobrotom i djelima ljubavi i milosrđa razvedriti mnoga lica i obradovati mnoga srca vaših bližnjih. Svjetlom svoje vjere u vrijednost i snagu neuništivog svjetla Ljubavi Božje, svaki od nas će sigurno moći obasjati stazu svojih životnih suputnika i na novom dijelu našeg zajedničkog ovozemaljskog putovanja tijekom iduće Godine spasenja 2002.

Nema smisla niti koristi, uvijek samo jadikovati zbog postojanja tame zla, nepravde i grijeha na ovom svijetu. Puno je bolje i korisnije zapaliti i razbuktati svjetlo pravog Bogoljublja i čovjekoljublja u svome vlastitom srcu i tako ojačati postojeći plamen istine, pravde, milosrđa, praštanja, ljubavi i mira u našim obiteljskim, redovničkim i župskim zajednicama, u našoj biskupiji i domovini.

Kršćani, učenici i sljedbenici Isusa Krista su realisti. Na kršćane se odnose riječi Izaije proroka: «Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku.» (Iz 9,6)
I mi, kao kršćani, vidimo oko sebe još uvijek puno mraka. Mi smo dobro iskusili rušilačku silu noći koja se protivi svjetlu života i ljubavi. Ali, mi se nje ne bojimo, jer znademo da je sva tama svijeta, pa tako i našeg životnog podneblja prisiljena uvažiti svjetlo neuništive Božje nazočnosti među nama.

Tko slavi Božić ima se pravo istinski radovati!
Tko slavi Božić taj treba biti svjestan kako je pozvan «odreći se bezbožnosti i svjetovnih požuda, te razumno, pravedno i pobožno živjeti u sadašnjem svijetu» (usp. Tit 2,12).

Samo tako mu može i iduća godina, 2002. od rođenja Isusa Krista biti sretna, blagoslovljena i za vječnost spasonosna.

Svima vama želim izmoliti upravo takovu novu 2002. godinu, zazivajući na sve vas obilje Božje pomoći i mira.

Vaš brat i biskup
+ Franjo