FOTO: GK // prof. dr. Željko Tanjić
Zagreb (IKA)
Premda je treće tisućljeće zapravo tek počelo, nije preuzetno reći da je sinodalnost paradigma Crkve trećega tisućljeća, smatra dr. Željko Tanjić, koji je svoja promišljanja o sinodalnosti kao ponovno otkrivenom velikom znaku vremena podijelio u novom Glasu Koncila priređenom za nedjelju 17. listopada.
U prilog spomenutoj tvrdnji navodi temeljni teološki razlog: Crkva je u svojoj biti sinodalna jer kao zajednica hodi kroz povijest kako bi u njoj bila sakrament Krista, kao i niz izazova i pitanja koja izviru iz života Crkve, ali i iz svijeta u kojem ona živi, a na njih je moguće odgovoriti samo sinodalno, zajednički. Za sinodski proces koji je upravo započeo sugovornik kaže: »Ima puno vjernika koji daju sebe za Crkvu. I nije nužno da svi nešto govore, nego se mnogi mole, žrtvuju se, svjedoče i naviještaju. I kroz to oblikuju Crkvu. Vrijedi to i za naše mjesne Crkve. Mislim da bismo i mi trebali hrabro izraziti i reći kako mi vidimo Crkvu pa će se čuti i drugačiji glas u odnosu na Sinodski put u Njemačkoj.«
»Meni se čini da nas papa Franjo pokušava usmjeriti na put između dviju krajnosti, put koji odražava temeljnu bit Crkve i njezina poslanja, a polazi od toga da je Crkva sazdana kao zajednica, kao zajednički hod u koji su svi uključeni na temelju svoga krsnoga dostojanstva. Sinodalnost, dakle, ne može biti elitistička, ali ne može se shvatiti ni kroz prizmu demokratskoga političkoga uređenja i njegovih struktura«, dodao je među ostalim prof. dr. Željko Tanjić.