Na pitanje o značenju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, mons. Stipić istaknuo je: „U svijetu koji je ispunjen razdorima i podjelama to naše svjedočanstvo posebno je dragocjeno. Mi možemo i trebamo iskazivati ljubav i zajedništvo unatoč našim formalnim i povijesnim podjelama. Svaki naraštaj, kao i svaki pojedinac odgovarat će za sebe je li gradio ili rušio ono što je Gospod utemeljio…”

Napomenuo je da se kroz proteklih nekoliko desetljeća stvorio duh zajedništva i zbližavanja između Katoličke i ostalih kršćanskih Crkava na našem području. Grkokatolička Crkva redovito sudjeluje u Molitvenoj osmini kao i u drugim ekumenskim događajima: „Naša su iskustva vrlo pozitivna, a među mlađim klerom se sve više razvija potreba za međusobnim upoznavanjem i obogaćivanjem različitih kršćanskih Crkava. Kod nas grkokatolika osobito je aktualan dijalog s Pravoslavnom Crkvom jer smo dionici iste obredne i duhovne baštine”.

Premda punog zajedništva, sakramentalnog i pravnog, još uvijek nema, mons. Stipić ocijenio je kako danas „puno više nego ranije kršćanske Crkve surađuju na mnogim poljima života, pomažu se, razgovaraju, sudjeluju u zajedničkim akcijama”. Posljednjih godina češće se susreću i crkveni poglavari. „Dakako, u tome su neumorni papa Franjo, carigradski patrijarh Bartolomej i drugi predstojnici Crkava”.

Osvrnuo se i na ekumenizam u Ukrajini gdje je boravio kao student, primijetivši da se „nažalost, u posljednje vrijeme crkvena pitanja često vežu uz politička pa su često odnosi napeti, osobito među Pravoslavnim Crkvama. Grkokatolička Crkva u Ukrajini nastoji održavati pozitivan dijalog sa svima”, rekao je mons. Stipić, dodajući: „Svi se trebamo moliti da Bog pomiri tamošnje Crkve i da se nesuglasice koje postoje riješe u kršćanskom duhu bez utjecaja političkih čimbenika”.

Na pitanje o iskustvima nakon imenovanja apostolskim administratorom Križevačke eparhije u ožujku prošle godine, mons. Stipić odgovorio je da mu se život dosta promijenio, jer je potrebno puno putovati u razne dijelove eparhije koja obuhvaća Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju, a „poteškoće su različite i svaka župa ima svoje okolnosti”. No, vesele ga „susreti s ljudima, karitativni rad i sudjelovanje u razvoju liturgijskog života eparhije” i raduje ga kada može i najmanje dobra učiniti.

Mons. Stipić zatim je ukratko prikazao život Križevačke grkokatoličke eparhije koja postoji već više od 400 godina i okuplja oko 40 župa kojima upravlja otprilike isto toliko svećenika, a uz ženske redovničke zajednice, u razvoju je i muško monaštvo. Napomenuvši da se često susreću s problemima asimilacije jer su mala zajednica, istaknuo je da se trude razvijati pastoralni, liturgijski i karitativni život kako bi svoje vjernike učinili ponosnima što pripadaju eparhiji i vlastitom obredu. Govoreći o ekumenizmu ocijenio je da će se definitivno morati promijeniti način i pristup ekumenskog zalaganja, no veliki su pomaci u međusobnim odnosima kršćanskih Crkava i zajednica, i smatra da je „zbližavanje među Crkvama stvar budućnosti, a ne prošlosti”.

Cijeli razgovor, koji je vodila Josipa Prskalo, nalazi se na poveznici ovdje.