„Dron ili tele? (…) Može li nam ta usporedba dvaju ‘oružja’ podići svijest o iskorištenosti kapaciteta i prostornih potencijala u kontekstu svekolike nacionalne sigurnosti?«, pita sebe i javnost mr. sc. Miroslav Kovač, agronom s izraženim stručnim i praktičnim interesom za stočarstvo, u intervjuu u novome broju Glasa Koncila, 42. u tekućoj godini s nadnevkom od nedjelje 19. listopada. Navedenim se pitanjima sugovornik osvrće na hranu i njezinu sigurnosnu funkciju koja je, uz trenutne poteškoće kao što su afrička svinjska kuga ili skupoća hrane, možda najdominantnije pitanje u vremenu sve otvorenije ratne retorike.

Iznoseći podatke koji upućuju na mahom negativne trendove u poljoprivredi od osamostaljenja Hrvatske na ovamo, mr. Kovač zaključuje da „upravo prehrambena ovisnost čini Hrvatsku zemljom ranjivoga suvereniteta“, ne misleći pri tom samo na statistike izražene u tonama ili postotcima. „Neshvatljivom, a opet logičnom brzinom, jer izostaje aktivnost poljoprivrede, odvijaju se procesi razgradnje čitavih krajolika i unutar njih ljudskih zajednica, njihovih kulturnih i gospodarskih aktivnosti. Smanjena je sposobnost kontrole prostora. Također sigurnosni izazov“, kaže među ostalim sugovornik.

Gdje vidi ključ problema, najbolje dolazi do izražaja kad kaže da nije „spreman prihvatiti u javnosti prisutan stereotip o podvođenju naših domaćih problema s poljoprivredom pod okrilje članstva u EU-u“. “Štoviše, smatram da je ključni problem hrvatske poljoprivrede što ni nakon promjene društvenoga sustava ne slijedi europski uzor. Umjesto da se odlučno krene u preobrazbu hrvatskoga sela temeljenu na obiteljskim gospodarstvima i tako otvori prostor seljačkoj radinosti i poslovnosti, nastavilo se svekolikom potporom industrijskoj, korporativnoj logici proizvodnje velikih serija. To je dovelo do bijega sa sela, osiromašenja sirovinske baze prehrambene industrije i tendencije gubitka kvalitete i kvantitete koje su morale biti osnovica sadašnje i buduće konkurentnosti domaćih proizvoda“, kaže sugovornik.

Rješenje, jasno, vidi u strateškoj promjeni smjera koja bi se, među ostalim, odrazila i na dodjelu potpora. „Karakteristična je za raspodjelu potpora u Hrvatskoj, kao ni u jednoj članici EU-a, njihova koncentriranost i neravnomjerna raspodijeljenost prema korisnicima. (…) Današnja je struktura toliko dominantna, a za narodno gospodarstvo, demografiju i socijalnu sliku nefunkcionalna, da je potreban širok politički konsenzus oko stvaranja novih pravila dodjele potpora uz ona koja će EU pretpostaviti kao okvirna. Pravila koja trebaju zadovoljiti male, srednje i velike“, kaže mr. Kovač.