Riječ je o dijelu završnoga poglavlja s podnaslovom „Radost i mir”, u kojemu Papa upozorava da se ekološka kultura ne može svesti na niz žurnih i parcijalnih odgovora na trenutačne probleme zagađivanja. Koristeći termin prelijevanje, Papa upozorava da se rješenja nalaze nadilaženjem suprotnosti koje nam ograničavaju viziju i prepoznavajući dar koji nam Bog nudi, ističe Van Looy.

Pročitavši encikliku Laudato si’ i druge Papine dokumente smatra da je shvatio što je Papa želio poručiti na kraju enciklike. Papa se osvrće na duboko ukorijenjene probleme i komercijalne običaje današnjega društva koje je donio tehnološki napredak, neograničenu želju vladanja zemljom, zanemarujući etička pitanja i dostojanstvo čovjeka. Važno je samo ekonomska dobit i financijska korist. Papa poziva na stalni dijalog svih sastavnica društva, posebno uzimajući u obzir dostojanstvo svakog čovjeka, i više od toga – svega stvorenoga. Van Looy smatra da je tu Papa želio reći „Bog oprašta uvijek, ljudska bića ponekad a priroda nikad”. To je opće načelo, ali Papa predlaže i konkretne mjere – naprimjer izbjegavanje korištenja plastike, odvajanje otpada, samo nužnu termičku obradu hrane i korištenje javnog prijevoza. U posinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia daje konkretne naputke mladim parovima, a u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium poučava svećenike kako pripremiti dobru propovijed. Taj konkretni nauk omogućuje nam lako razumjeti i primijeniti četiri načela na kojima u različitim prilikama temelji svoja razmišljanja – vrijeme je veće od prostora – važnije je započeti proces nego posjedovati prostor; jedinstvo je jače od sukoba; stvarnosti su važnije od ideja i cjelina je veća od dijela. Vodeći se Božjom riječi i duboko uviđajući stvarnost u široj perspektivi Papa vodi čitatelja tim smjernicama, ističe Van Looy.

Kršćanska duhovnost uči nas razumjeti „kvalitetu života” različitu od one koju podrazumijeva potrošačko društvo. Naprimjer, ako znamo da je vrijeme veće od prostora lako je razumjeti da trebamo izići iz naše udobnosti u svijet gdje su ljudi u potrebi. „Manje je više”, odricanje od stvari najbolji je put u radost dijeljenja i solidarnosti. Radost je jedina stvarnost koja se udvostručuje kad se dijeli. Jer, što je srce čovjeka praznije, ona/on trebat će kupiti, posjedovati i konzumirati više stvari. Usredotočivanje na vlastiti profit nužno vodi želji za vladanjem nad prirodom, posjedovanjem više novaca i moći zanemarujući ili čak eliminirajući one koji ne odgovaraju toj paradigmi. Na kraju, briga prema stvorenome, ekologiji i klimi uzet će se u obzir samo ako služe vlastitoj koristi. To je tako na individualnoj razini ali se može prevesti i na područje međunarodnih odnosa, ističe Van Looy.

Na kraju Papa govori o stajalištu koje mu je posebno blisko srcu – čovječanstvu nije dano pravo da posjeduje zemlju nego da je čuva. Tehnološki razvoj pokazao nam je kako u potpunosti podčiniti zemlju sebi, moć u svim segmentima društva i u Crkvi razara odnos između prirode, ljudi i naroda. Odgovor je poniznost i trijeznost koje vode bratstvu i osjećaju odgovornosti za zajednički dom, poručuje papa Franjo.

Van Looy zaključuje da se ono što Papa traži ovih dana može osnažiti u pandemiji koronavirusa – pozivajući cijelo čovječanstvo da iznađe drukčije načine ponašanja, pronaći istinski način poštovanja svega stvorenoga i učiniti Zemlju toplim domom za sve.