Rekordno velik broj krštenja odraslih: Što Crkva u Francuskoj radi drugačije?

Govori se o rekordno velikim brojevima: tijekom ovogodišnjeg Vazmenog bdjenja u Francuskoj kršteno je više od dvanaest tisuća osoba. Na prvi pogled, to je iznenađujuća brojka, pogotovo jer se glede Crkve u Francuskoj uvijek govori o sve većoj sekularizaciji, pa čak i „dekristijanizaciji“. No, prema nedavno objavljenom izvješću Francuske biskupske konferencije, broj krštenja odraslih u Francuskoj u stalnom je porastu već desetak godina. Taj se trend može primijetiti u gotovo svim biskupijama u Francuskoj.

Prema podacima Biskupske konferencije, među novokrštenima je 7135 odraslih osoba, od kojih je 36 posto u dobi od 18 do 25 godina, te 5000 mladih od 11 do 17 godina. Olivier Leborgne, biskup Arrasa i predsjednik Povjerenstva za katehezu i katekumenat Francuske biskupske konferencije, govori o „pokretu zapanjujućih razmjera“. „Broj ljudi koji se obraćaju Crkvi za krštenje, potvrdu i euharistiju nije baš malen“, rekao je Leborgne. Prema biskupovim riječima, moguće je da „Bog uzima stvari u svoje ruke“ s obzirom na današnji ponekad dezorijentirani i zbunjeni svijet i Crkvu.

To je golemi fenomen koji je započeo u posljednjih deset godina i stalno raste, kaže za katholisch.de svećenik Vincent Breynaert, voditelj Ureda za pastoral mladih i zvanja Francuske biskupske konferencije. Fenomen se ne događa samo u velikim gradovima, već i u gradovima radničke klase te u ruralnim područjima. Prema Breynaertu, ne postoji tipičan profil mladih katekumena u smislu društvenog i osobnog porijekla. „Ovi mladi ljudi nisu primarno izraz potrage za identitetom, nego istinske duhovne žeđi i potrage za smislom u sekulariziranom društvu. Mnogi kao motivaciju navode svjedočanstva vjere na internetu, drugi ljepotu liturgija ili smirujuću tišinu u crkvi“.

Ali neki mladi ljudi također moraju nešto nadoknaditi, naglašava Breynaert. „Žale zbog odluke svojih roditelja da ih ne krste“, rekao je svećenik. Za druge je ključno svjedočanstvo njihovih baka i djedova, „osobito jednostavnost kojom govore o Bogu“. Papa Franjo već je iznio slične misli u svom posinodskom pismu mladima „Christus Vivit“, objavljenom 2019., kada je rekao da bake i djedovi daju odlučujući doprinos svojim vjerskim odgojem.

Béatrice Schenckery, voditeljica tima katekumenata u Evreuxu u Normandiji, također potvrđuje vrijednost djedova i baka na putu prema vjeri. Mnogi katekumeni rekli su joj da su naučili moliti od baka i djedova, rekla je za francuski list La Croix. Druga voditeljica, Anne-Sophie Dubecq, rekla je za novine da je uobičajeni scenarij bio da su mlađi osjećali određenu gorčinu jer se njihova starija braća i sestre tek trebaju krstiti. „Ti mladi ljudi kažu da su im roditelji dali slobodan izbor, ali osjećam gorčinu u njima i pitanje zašto su njihovi roditelji odustali od kršćanskog odgoja“, rekla je Dubecq.

Ali samo time se ne može objasniti broj krštenja, osobito među mladima. Po čemu je Crkva u Francuskoj drugačija? Dok u drugim europskim zemljama Crkva nakon krizme za većinu ljudi više nema nikakvu ulogu, u Francuskoj je situacija obrnuta, kažu odgovorni. Na pitanje postoji li novi, poseban program za mlade, i biskup Leborgne i svećenik odgovoran za pastoral mladih Breynaert odgovaraju negativno. Iako su biskupije povećale svoju ponudu za mlade, veliki su doprinos dali i katolički pokreti. Među njima su bili izviđači s više od 150 tisuća mladih te zajednice koje su, uz duhovne ponude, organizirale i aktivnosti u slobodno vrijeme kao što su kampovi za odmor i putovanja u poznata mjesta kao što su Taizé ili Lurd. Potonji su, prema Breynaertu, prilika da mladi razgovaraju s drugim mladim kršćanima o svojoj vjeri.

Potrebu za zajedništvom, bratstvom, sestrinstvom i relacijama ističe i Catherine Chevalier, voditeljica Nacionalne službe za katehezu i katekumenat Francuske biskupske konferencije. „Mladi pristupaju pitanju vjere otvorenije nego prethodne generacije“, rekla je Chevalier. Žele pripadati i iskusiti zajedništvo, za druge je to ponovno otkrivanje obiteljske vjere. Treći pak spominju susrete s prijateljima, liturgiju ili druga crkvena slavlja na kojima su osjetili želju da se krste.

Dakle, do ove odluke nisu neophodno doveli „misionarski napori“ Crkve, kako je rekao biskup Limogesa Pierre-Antoine Bozo, nego prije svega različiti susreti i događaji. Za budućnost, svećenik Breynaert zna da će primanje i integracija novih katekumena biti važan zadatak. „Njihov put i njihova odluka da postanu kršćani izazov je za njihove obitelji i prijatelje u školi. Ali izazov je i za pastoral mladih i župe koje se moraju pripremiti za prihvat i integraciju“, nastavio je svećenik odgovoran za pastoral mladih. No, neće ostati na tome, jer već znamo da će broj mladih koji će biti kršteni 2025. godine „bez sumnje biti veći“, izvijestio je katholisch.de.