Čestitajući svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, kazao je da je ona znak nade za sve. Podsjećajući da se Katolička Crkva nalazi u Godini molitve kojom se pripravlja za jubilej 2025. godine, istaknuo je da su u tom jubileju sadržani i drugi jubileji.

Na razini opće Crkve slavi se 1700 godina od Prvog ekumenskog sabora u Niceji na kojemu je potvrđeno kršćansko vjerovanje da je Isus Krist, kao Sin Božji, „istobitan s Ocem“. Na nacionalnoj razini 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva i nacionalnih splitskih crkvenih sabora, a na nadbiskupijskoj razini 100 godina biskupije u gradu Rijeci. Zajednički nazivnik tih slavlja je geslo Jubilarne godine: „Hodočasnici nade!“, rekao je nadbiskup.

To „hodočašće nade“, nastavio je Uzinić, započelo je prije 2025. godina evanđeoskim ulomkom koji je okupljenima na dan svetkovine u Svetištu na Trsatu naviješten.

Iako na tom hodočasničkom putu Mariju se vidi kao onu koja je krenula žurno u Gorje, prvi hodočasnik nije ona, nego njezino nerođeno dijete Isus. On je za svog hodočasničkog sudruga izabrao Mariju i potaknuo je da krene kako bi mogao susresti i izabrati druge. Iako evanđeoski ulomak govori o susretu dviju žena, još više je to susret dvojice dječaka koji će biti suradnici u poslanju, pojasnio je propovjednik.

Nakon što je započeo svoje javno djelovanje, koje evanđelist Luka opisuje kao njegovo hodočasničko uspinjanje prema Jeruzalemu gdje će podnijeti muku i smrt, a zatim uskrsnuti, Isus svom hodočasničkom putu pridružuje učenike i učenice, između kojih je izabrao svoje apostole. Po njima će Isus nakon uzašašća na nebo po daru Duha Svetoga, nastaviti svoje hodočašće do na kraj svijeta i vremena. Iako je Isus na svom hodočasničkom putu imao i ima mnoge suradnike, ipak je imao i ima i jednog posebnog, privilegiranog suputnika, a to je njegova majka Marija. Njegovo hodočašće se odvija u povezanosti s njom, najprije u Mariji, zatim s Marijom, onda pred Marijom i, konačno, ponovo s Marijom. Ono što je omogućilo i omogućuje tu povezanost je vjera. Po vjeri je uvijek bio Bog s Marijom, istaknuo je Uzinić.

„Vjera je početak Marijinog hodočašća s Bogom i Božjeg s Marijom. Ta vjera je zapravo veliko uzajamno povjerenje Boga i Marije koje se utjelovljenjem nastavilo na nov, fizički način. Ali i tad mu je bila potrebna vjera. I tad mu je bilo potrebno uzajamno povjerenje. Iako je Marija i do tada spremno prihvaćala Božju volju, od tog trenutka ona se žurno odaziva na svaku njegovu potrebu. Karakteristika je to majke kojoj je potreba djeteta ispred njezine potrebe koja i danas motivira Mariju. Danas to nisu izravno potrebe njezinog sina Isusa, ali jesu neizravno potrebe Crkve i nas kršćana koji smo, s ljubljenim učenikom, postali njezini sinovi i kćeri. I upravo je u tome bit onoga što slavimo današnjom svetkovinom“, rekao je nadbiskup.

Ispovijedajući da je Marija, kao i Isus, u punini ostvarila hodočasnički cilj i da mu je u nebeskoj slavi potpuno pridružena, vjernici također ispovijedaju da se njezino hodočašće, slično kao i Isusovo, nastavilo s Crkvom i u Crkvi. Uznesenje na nebo je Mariji omogućilo biti na nov način s Crkvom i sa svakim njezinim članom, poručio je propovjednik.

„Naš je život, kao onaj Isusa i Marije, hodočašće, i ima isti cilj koji su oni već postigli. I u našem slučaju cilj je nebo. Mi smo hodočasnici nade! Ali, iako hodimo s nadom, nije sve uvijek izvjesno na tom našem hodočašću. Često je naporno to naše hodočašće, ali ako ga, kao i Marija u današnjem evanđelju, poduzmemo s Isusom, nemamo se čega bojati“, kazao je. Zlo nema posljednju riječ, kako nije imalo ni u Isusovom i Marijinom životu, već Isus Krist ima posljednju riječ. Imao ju je u svom životu, a i u Marijinom, koju je pridružio sebi u slavi i u poslanju. Onaj tko je s njim, kao i Marija, živi radost evanđelja i sposoban je tu radost donijeti i ponuditi drugima, napomenuo je.

Da bi kršćani, Crkva, to mogli ponuditi svijetu – a to je i vjernička zadaća u kojoj je Marija ne samo zagovornica i majka nego i model – moraju to ponajprije sami živjeti, osobno i u svojim zajednicama, obitelji, župi, nadbiskupiji, Crkvi. Taj vrijednosni sustav treba biti u crkvenim zajednicama, istaknuo je Uzinić.

„Nažalost, još uvijek smo od toga daleko. To pokazuje i povijest naših jubileja koji su, uz mnogo dobroga kojeg se želimo prisjetiti, obilježeni i s mnogo zla koje smo učinili jedni drugima, međusobno, ali i onima koji ne pripadaju našim zajednicama, pozivajući se na Isusa Krista, pa čak i njime to opravdavajući. Istina je da su i nama drugi činili zlo, ali u tom i jest bit kršćanstva – mi kršćani trebali bismo biti drugačiji. A nismo. Isus nas nije poslao kao vukove među vukove, još manje kao vukove među janjce, nego kao janjce među vukove. I rekao nam je da oprostimo. I ljubimo čak i one koji nas ne ljube i one koji nas mrze. Jubileji su nam prilika za pročišćenje pamćenja i za međusobno opraštanje i pomirenje, kako bismo mogli nastaviti hod jedni k drugima, s drugima i za druge i ponovo biti ono što jesmo, čak i onda kad to ne priznajemo, braća i sestre. Isus i u tome želi ići pred nama. Zato je i postao jedan od nas“, kazao je.

Vjernike je potaknuo da s vjerom i povjerenjem, po uzoru na Mariju, zajedno s pravoslavnom braćom i sestrama, vjeruju da na tom putu ljubavi, opraštanja i pomirenja s vjernicima želi biti i Marija, Bogorodica. Na dan svetkovine Velike Gospe ispovijeda se da je nju Isus pridružio potpuno sebi u slavi, da bi je kao majku i zagovornicu svih vjernika mogao nastaviti pridruživati i svom poslanju u Crkvi.

Zaključujući, istaknuo je propovjednik da je Marija istovremeno i na nebu i na zemlji. Živi u nebu, u punini života, ali živi i s ljudima, hoda s ljudima držeći ih za ruke. Ona, kao majka ljudi i majka Crkve, želi hodočastiti s vjernicima u Crkvi i njezinom poslanju, ali i u svakodnevici života. Želi biti na svakoj misi – zato je Crkva u svakoj misi zaziva u molitvi – ali i izići nakon mise u živote vjernika. Ona, kao i Crkva Drugog vatikanskog sabora, želi dijeliti „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ naroda. Jedna je od ljudi! Njezina sudbina je i sudbina naroda. I hodočasnički cilj prema kojemu su krenuli vjernici i od kojega ne smiju odustati. Jer Bog nije odustao od ljudi. On ne odustaje ni od koga. Nije ni Marija, majka i zagovornica, koja je, kako se moli u Predslovlju, početak i slika konačnog savršenstva Crkve – dakle ono što će biti – ali i putokaz nade i utjehe Božjem putničkom narodu, dakle ono što već je, odnosno što već sada trebaju biti Crkva i kršćani, ako se boravi s Kristom, onako kao što je to i Marija, zaključio je nadbiskup koji je na kraju mise predvodio posvetnu molitvu Majci Božjoj Trsatskoj, izvijestila je Riječka nadbiskupija.