Svečano euharistijsko slavlje okupilo je velik broj vjernika, članova obitelji, prijatelja, redovnica i redovnika, subraće kapucina, članova Franjevačkoga svjetovnoga reda te mnogih koji su tijekom desetljeća bili povezani s pastoralnim djelovanjem slavljenika.

Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, a propovijedao je krčki biskup mons. Ivica Petanjak. U koncelebraciji su sudjelovali provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Ante Barišić, brojni svećenici i redovnici, dok je liturgijsko pjevanje predvodio župni zbor.

Na početku slavlja okupljene je pozdravio gvardijan riječkoga kapucinskog samostana fra Miljenko Vrabec, istaknuvši kako je šezdeset godina svećeništva „brojka koja ponajprije poziva na zahvalnost Bogu“.

„Naš brat fra Zlatko primio je od Gospodina dar dugoga života, a šezdeset godina taj je dar dijelio s ljudima kojima je bio poslan. Danas zahvaljujemo za njegov redovnički i svećenički put, za sve susrete, ispovijedi, razgovore, propovijedi i tihu prisutnost kojom je obilježio živote tolikih ljudi“, rekao je fra Vrabec.

Na početku euharistije nadbiskup Uzinić pridružio se riječima dobrodošlice te jubilej nazvao ponajprije slavljem Božje vjernosti.

„Dragi fra Zlatko, u ime svih okupljenih od srca vam čestitam ovaj veliki jubilej. Dio tih godina proveli ste upravo ovdje, u ovoj zajednici, kao tiha, ali snažna prisutnost. Vaš život svjedoči kako se ljubav prema Bogu očituje u svakodnevnoj raspoloživosti za čovjeka, u spremnosti da saslušate, ohrabrite, podignete i podijelite ono što imate“, rekao je nadbiskup.

Podsjetio je kako šezdeset godina svećeništva ponajprije predstavlja obilje Božjih milosti koje su se preko slavljenikova života izlijevale na mnoge ljude.

„Zahvaljujemo danas Bogu što vas je vodio kroz sve godine vašega života, ali zahvaljujemo i vama što ste toj milosti ostali otvoreni, stavljajući se Gospodinu na raspolaganje i u svojim snagama i u svojim slabostima“, poručio je nadbiskup.

U propovijedi je biskup Petanjak promišljao o značenju jubileja, istaknuvši kako svaka obljetnica predstavlja povratak početcima poziva, prvotnom zanosu i idealima koji su tijekom života prolazili kušnje, sazrijevali i pročišćavali se.

Polazeći od evanđeoske slike novoga vina u novim mješinama, podsjetio je da Krist uvijek ostaje novost koja traži novo srce, otvoreno obraćenju.

„Božja riječ koju danas slušamo nije upućena samo jubilantu. Ona govori svima nama. Svatko je pozvan neprestano se vraćati Kristu, jer obraćenje nije jednokratan događaj, nego trajni proces. Kršćanin nikada ne može reći da je završio svoj put obraćenja – on uvijek iznova započinje“, istaknuo je propovjednik.

Govoreći o suvremenom čovjeku koji neprestano traži novosti, biskup je upozorio kako se Kristova novost često ne podudara s ljudskim očekivanjima.

„Isus nije novost kakvu čovjek zamišlja, nego novost koja mijenja srce. Njega može prihvatiti samo onaj koji je spreman dopustiti Bogu da ga iznutra preobražava“, kazao je biskup.

Najosobniji dio propovijedi biskup Petanjak posvetio je upravo slavljeniku, prisjećajući se zajedničkih godina života i služenja.

Podsjetio je na razdoblja u kojima je fra Zlatko bio župnik i gvardijan u brojnim kapucinskim samostanima – od Rijeke i Karlobaga do Osijeka i Zagreba, gdje je vodio tada najveću župu Zagrebačke nadbiskupije, Župu sv. Mihaela, koju je osnovao bl. Alojzije Stepinac.

Prisjetio se i naslova koji je fra Zlatko svojedobno napisao u prigodi obilježavanja obljetnice te župe – „Moj tihi prolaz“.

„Moj tihi prolaz. Te tri riječi možda najbolje opisuju njegov život. Bio je u mnogim zajednicama, obavljao odgovorne službe, ali uvijek nenametljivo, bez potrebe da bude u prvom planu. Tiho je prolazio, ali je ostavljao dubok trag“, rekao je biskup Petanjak.

Tu je misao povezao s riječima sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je govorio kako čovjek ovim svijetom treba proći poput sjene – ne ostavljajući trag zbog sebe, nego odražavajući Kristovo svjetlo.

„Svećenik nije svjetlo. On je odraz Svjetla koje je Isus Krist. Upravo je takav bio i ostao fra Zlatko – čovjek čija je snaga bila u nenametljivoj prisutnosti, blagosti i vjernosti.“

Govoreći o svakodnevnoj svetosti, biskup je naglasio da se ona ne očituje u izvanrednim djelima, nego u jednostavnosti života, odricanju od osuđivanja drugih i trajnoj otvorenosti Božjoj milosti.

Na završetku misnoga slavlja otpjevan je himan „Tebe Boga hvalimo“ kao zahvalnica za šezdeset godina svećeničke službe.

Fra Miljenko Vrabec potom je predstavio najvažnije crtice iz životopisa slavljenika, dok su predstavnici Franjevačkoga svjetovnoga reda, kojima je fra Zlatko dugi niz godina bio duhovni asistent, uputili riječi zahvalnosti i uručili mu prigodne darove kao znak poštovanja i zahvalnosti.

Posebnu simboliku imali su i darovi povezani s euharistijskim slavljem. Župni zbor darovao je slavljeniku misnicu i albu u kojoj je toga dana predvodio zahvalno misno slavlje, dok mu je biskup Petanjak darovao još jednu misnicu kao uspomenu na veliki jubilej.

Na kraju se okupljenima obratio i sam fra Zlatko. U kratkim i jednostavnim riječima zahvalio je svima koji su tijekom njegova života bili dio njegova svećeničkoga puta – subraći, biskupima, suradnicima, prijateljima i vjernicima koje je susretao u različitim službama i zajednicama.

Njegove riječi zahvale okupljeni su ispratili dugotrajnim pljeskom, svjedočeći poštovanje prema svećeniku koji je, kako je više puta istaknuto tijekom slavlja, šezdeset godina svoje poslanje živio nenametljivo, ali potpuno predano, ostavljajući iza sebe ono što je možda najbolje sažeto riječima koje je jednom sam zapisao: „Moj tihi prolaz“.

Životni put fra Zlatka Šafarića tijekom slavlja, predstavljajući crtice iz njegova životopisa, sažeo je fra Miljenko Vrabec, podsjetivši kako je slavljenik u svojih 88 godina života, od kojih je šezdeset proveo u svećeništvu, služio u brojnim kapucinskim zajednicama i ostavio dubok trag u pastoralnom životu Crkve.

Fra Zlatko tijekom svoga redovničkog i svećeničkog života bio je župnik i gvardijan u Rijeci, Osijeku, Karlobagu i Zagrebu. Posebno je ostalo zapamćeno njegovo služenje u zagrebačkoj Župi sv. Mihaela, koja je u to vrijeme bila najveća župa Zagrebačke nadbiskupije i iz koje su kasnije nastale nove župne zajednice.

Uz redovite pastoralne službe godinama je bio duhovni asistent Franjevačkoga svjetovnoga reda te duhovnik pomoraca u Apostolatu mora u Splitu i Rijeci. Mnogi ga pamte kao ispovjednika, propovjednika i duhovnoga pratitelja, čovjeka kojemu su se obraćali s povjerenjem tražeći riječ ohrabrenja i duhovni savjet.

Biskup Petanjak u propovijedi je podsjetio i na povezanost fra Zlatka sa slugom Božjim fra Antom Tomičićem, čiji je životopis priredio, svjedočeći tako trajnu zauzetost za očuvanje duhovne baštine hrvatskih kapucina.

Zahvalno slavlje dijamantnoga jubileja završilo je u ozračju radosti, molitve i duboke zahvalnosti za svećenika koji je, kako su istaknuli njegova subraća i okupljeni vjernici, šezdeset godina svoj poziv živio ponizno, nenametljivo i postojano, ostavljajući trag ne glasnim riječima, nego vjernošću Evanđelju i blizinom ljudima.

Na kraju misnoga slavlja druženje je nastavljeno zajedničkim objedom u dvorištu kapucinskoga samostana za sve koji su se toga dana okupili na ovom zahvalnom slavlju, objavljeno je na mrežnim stranicama Riječke nadbiskupije.