U propovijedi, između ostaloga je istaknuo da je dr. Tuđman u kratko vrijeme uspio ujediniti hrvatski narod koji ga je prepoznao kao „svoga“. Imao je proročku viziju slobodne hrvatske države koju je narod prepoznao, a ključan obrat i duhovna preobrazba u njegovom životu i životu njegove obitelji učinila su dva svećenika: bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, rekao je vlč. Zeba navodeći da su to riječi supruge prvog hrvatskog predsjednika, Ankice Tuđman. „To su dvije zlatne osobe koje su otvorile oči mome mužu Franji. On se tada promijenio. Shvatio je da je Crkva, kao imanentni dio svijesti i života hrvatskog naroda, stvarna ne kao ustanova koju treba u sakristiju zatvoriti, nego stvarno prisutna i koja daje inspiracije i pokreće“, kazao je vlč. Zeba, apostrofirajući Ankicu Tuđman.

Dodao je da je narod prepoznao Tuđmanov put zajedništva s Bogom, Crkvom i hrvatskim narodom. No, njegovi tadašnji suradnici nisu imali razumijevanja za to, a i u Crkvi je vladala velika sumnja u njegove namjere s obzirom na Tuđmanovu prošlost. Međutim, Tuđman je dopustio da njegova vojska bude – marijanska vojska s krunicom oko ruke. U Oluji nakon pobjede s kninske tvrđave uskliknuo je hrvatskom narodu: Imamo državu. Slava Bogu. Tu je njegova veličina, rekao je vlč. Zeba.

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike da ne dopuste novim vjetrovima da hlade našu vodu i košavama da kvare duh našeg naroda. Ova obljetnica prigoda je da se narod propita, osobito u ovo osjetljivo vrijeme pred predsjedničke izbore: gdje smo, tko smo i kojim putem treba krenuti. I danas treba znati kako je postojala skupina koja je htjela da Hrvatska postane regija, ali taj naum je zaustavljen zahvaljujući jednoj novoj mladoj generaciji. To je prst Božji i prst Crkve koja je ponovno shvatila svoje poslanje i otvorenije i glasnije u medijima govori o ulozi Crkve i Božjeg naroda u njoj, zaključio je vlč. Zeba.