Kapitulu, koji je okupio paške koludrice s pravom glasa, predsjedao je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a sudjelovao je i monaški asistent o. Jozo Milanović iz benediktinskog Samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu.

Kapitul je započeo svečanim euharistijskim slavljem koje je u samostanskoj crkvi Navještenja Marijina predvodio mons. Zgrablić. Nadbiskup je istaknuo kako i najkraći evanđeoski ulomci, poput Evanđelja naviještenog toga dana, nose duboku poruku, jer „Božja riječ ne mjeri svoju snagu količinom riječi, nego dubinom istine koju otkriva“.

Govoreći o slici Isusa koji dolazi u kuću u kojoj se okuplja mnoštvo, nadbiskup je naglasio da Krist ne dolazi samo u neku povijesnu kuću, nego u kuću ljudskog srca, zajednice, Crkve i samostana. „Samostan je mjesto gdje Bog prebiva u svakodnevici: u molitvi, radu, tišini, sabranosti, poodmakloj dobi, bolesti i skrivenim žrtvama te postaje prostor u kojem se pred Boga donose nade, patnje i vapaji cijeloga svijeta“, rekao je mons. Zgrablić.

Razmatrajući simboliku kuće koja postaje „tijesna“ kada u nju ulazi Krist, pojasnio je da takva tijesnost ne označava malenost, slabost ili osiromašenje, nego obilje života, širinu srca i dubinu ljubavi.

„Kuća, poput srca, postaje tijesna kad u nju ulaze potrebe mnogih, jer Kristova prisutnost privlači ljudske boli, pitanja i nade. Takva ‘tjesnoća’ znak je duhovne plodnosti i otvorenosti Bogu, a ne vanjskog pada ili umanjene snage“, istaknuo je nadbiskup.

Naglasio je da Božja snaga ne ovisi o brojnosti osoba, fizičkoj snazi pojedinaca ili zajednice, o dobi i ljudskoj vitalnosti, nego o vjeri, poniznosti i ljubavi prema Bogu koje otvaraju prostor djelovanju Duha Svetoga. Podsjetio je na biblijske primjere u kojima Bog bira ono što je malo i naizgled slabo kako bi pokazao da prava snaga dolazi od Boga. U tom je kontekstu mons. Zgrablić ohrabrio zajednicu koludrica, poručivši da njihova molitva, ustrajnost i duhovno majčinstvo imaju neprocjenjivu vrijednost za Crkvu i svijet.

Govoreći o izboru opatice, nadbiskup je istaknuo da se ne radi samo o organizacijskom ili administrativnom činu, nego o duhovnom razlučivanju i traženju osobe koja će služiti zajednici po uzoru na Krista. „Opatica je pozvana osluškivati Duha Svetoga, štititi slobodu Božjeg djelovanja, poticati jedinstvo u ljubavi te održavati samostan otvorenim Kristu i potrebama ljudi“, poručio je mons. Zgrablić.

Zahvalio je sestrama na njihovu „samozatajnom, vjernom i često skrivenom doprinosu životu Crkve te što svojim životom postaju svjetlo u Crkvi, oslonac mnogima u molitvi i znak nade u svijetu koji traži Boga“. Istaknuo je da njihova molitva, žrtva, trpljenje, vjernost monaškim zavjetima i postojanost predstavljaju duhovno blago koje nadilazi vidljive plodove.

Nakon mise, u kapitularnoj dvorani Samostana, poslije čitanja ulomaka iz Regule sv. Benedikta o izboru opatice te članaka Konstitucije Federacije benediktinskih monahinja u Hrvatskoj koji govore o izboru opatice, pristupilo se izboru na kojem je s. Benedikta po drugi put izabrana za opaticu Samostana. Izabrana opatica prihvatila je povjerenu službu, zahvalila sestrama na iskazanom povjerenju te zamolila njihovu molitvenu i sestrinsku potporu u svojoj službi.

Kapitul je zaključen zajedničkom zahvalnom molitvom, uz zaziv Božjeg blagoslova i zagovor sv. Benedikta, sv. Skolastike i sv. Margarite za opaticu Benediktu i cijelu samostansku zajednicu u Pagu.

S. Benedikta Halilović prvi je put izabrana za opaticu paškog samostana 2020. godine, kada je u toj službi naslijedila s. Bernardicu Badurinu, opaticu tijekom 24 godine. S. Bernardica rođena je sestra pokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine te dvojice svećenika, franjevaca glagoljaša, fra Ante i fra Ivana Badurine.

S. Benedikta Halilović, rodom iz Rijeke, u paški samostan ušla je 1985. godine. Koludrica je već 40 godina, od 1986. godine. Izbor za opaticu promatra u svjetlu ispunjenosti Božjim pozivom da, poput Marije, u zajedništvu sa svim sestrama, svjedoči Krista u duhu gesla sv. Benedikta „Moli i radi“.