Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je franjevac Ante Vučković u zajedništvu s generalnim vikarom Riječke nadbiskupije Mariom Tomljanovićem i ostalim svećenicima. Slavlju je, uz sestre iz Družbe sestara milosrdnica, prisustvovala i obitelj te prijatelji redovnice.

Na početku homilije o. Vučković se osvrnuo na život i djelo dvaju svetaca: Vinka Paulskog, osnivača Družbe sestara milosrdnica i svete Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein), čije je redovničko ime uzela sestra Nina Benedikta. Propovjednik je nadahnut pročitanim svetopisamskim tekstovima, protumačio značenje i obilježja redovničkog poziva kao i važnost povlačenja u tišinu i osamu prilikom njegova razlučivanja.

„Možeš imati kakav god hoćeš život: uređen, dobar posao, dobre roditelje, materijalnu sredinu, ali u tebi nešto kaže: ‚Ja te hoću drugdje‘, i ta sigurnost da sam našao mjesto za koje se isplati sve ostaviti je odgovor koji nazivamo pozivom. Onda tražite kako to razumjeti. Nikada poziv nije jasan od početka. Koliko god bilo jasno, neprestano se javljaju pitanja. Možeš promatrati čudesnost stvorenja, možeš čitati Bibliju, otkrivati gdje je Bog sve što radio, ali ništa o Bogu nećeš razumjeti ako ne voliš. Nema drugog načina, moraš voljeti ako hoćeš upoznati Boga, a šteta je proći životom, a ne spoznati da je Bog živ. Šteta je za naš život, jer je to najdublje i najvažnije što možemo uopće upoznati“, kazao je o. Vučković.

Na kraju homilije osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem Isus, nakon što je nahranio gladno mnoštvo, prisiljava učenike da uđu u lađu i bez njega preplove na drugu obalu po jezeru koje će zahvatiti oluja. Iz tog događaja ukazao je na dinamiku povjerenja i sumnje u čovjekovom svakodnevnom odnosu s Bogom te istaknuo da je to životna škola koja se oslikava u svakom zvanju pa tako i u redovničkom.

„Isus prisili učenike da uđu u lađu i odu bez njega i to noću, po jezeru koje će zahvatiti oluja. On to hoće zbog njih. Zašto? Da budu izloženi oluji, da se nađu u vjetru, u mukama, u noći bez njega, sami. Zašto? Zato što ih hoće slobodne. Zato što ne želi da ovise o njemu kao da nisu odrasli ljudi. Zato što hoće da se suoče s dramama i pitanjima i da naprave razliku između toga kada je On s njima i kada nije s njima. To je životna škola koja se oslikava u svakom zvanju. U svakom zvanju znamo kakav je život bez Boga i onda je zvanje odgovor jer hoću život s njime. I onda će s lađe Petar reći: ‚Ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi.‘ To je čudesna hrabrost u srcu straha – ako je On, ja mogu sve. Ja mogu biti jači od oluje, noći ili od toga što se predstavlja. To su životne upetljanosti, slomljeni odnosi, neuspjesi, ono što nas povlači dolje. To su sve težine koje nosimo, ali ako je On tu, ako ja njega vidim, mogu to svladati. Kada imaš povjerenja, svladavaš prepreke. Kada sumnjaš, propadaš, toneš. To su ljudske drame, one se odvijaju između povjerenja i sumnje. I takav je odnos s Bogom, on se odvija između povjerenja u Njega i sumnje“, istaknuo je fra Ante.

Sestra M. Nina Benedikta Krapić rođena je 7. lipnja 1989. godine u Rijeci. Do odlaska u samostan bavila se kazališnom glumom i novinarstvom i radila kao voditeljica i novinarka na Radiju Trsat. U Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga stupila je 2014. nakon završenog studija prava. Pod zaštitom sv. Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein) uzela je redovničko ime s. M. Nina Benedikta. U redovničkom apostolatu radila je kao pravnica u Centru za socijalnu skrb u Rijeci te u Caritasovom domu za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja „Sv. Ana“, u Caritasu Riječke nadbiskupije vodila je Tranzitni punkt za migrante. Educirala se u području psihoterapije te služila osobama liječenim od ovisnosti o alkoholu.

S. M. Nina Benedikta je i u redovništvu dala doprinos novinarstvu te je aktivna na Hrvatskom katoličkom radiju i Radio Mariji. Pred obranom je završnog rada na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Odnosi s javnošću na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Nakon polaganja zavjeta odlazi u Vatikan gdje će raditi na tromjesečnom projektu Dikasterija za komunikacije, u Vatikanskim medijima.