U ispitnom povjerentsvu bili su prof. dr. dr. sc. h.c. Klaus Kießling (mentor i prvi ocjenjivač), prof. dr. sc. h.c. Wolfgang Beck (drugi ocjenjivač), prof. dr. lic. iur. can. Thomas Meckel (rektor), prof. dr. sc. Dirk Ansorge, prof. dr. sc. Johannes Arnold, prof. dr. sc. Melanie Peetz i prof. dr. Stephan Herzberg.

S. Magdalena doktorskom disertacijom pokušava iznaći način na koji Katolička Crkva može otvoriti prostor praštanju i pomirenju u hrvatskome društvu, koje je još uvijek opterećeno ratnim traumama devedestih godina i zarobljeno u vlastitu prošlost, što rezultira nemogućnošću oprosta i tek neznatnim pomacima u spremnosti na pomirenje. Upravo primjenom metode bibliodrame u svom pastoralno-katehetskom djelovanju, Crkva ima priliku potaknuti na promjenu stava pojedinca, promicati opraštanje i pomirenje te tako doprinijeti ozdravljenju međuljudskih odnosa na brojnim područjima društvenog života.

Disertacija je podijeljena u tri dijela: Opraštanje i pomirenje u filozofiji i teologiji; Opraštanje i pomirenje u bibliodrami; Poticaji i izazovi bibliodrame za pastoral i katehezu u Hrvatskoj.

Autorica, u filozofskoj perspektivi, opraštanje (prema autorima: Jacques Derrida, Paul Ricoeur und Hannah Arendt) ističe kao bezuvjetni dar koji oslobađa te daje priliku za novi početak, uzimajući svakako u obzir i nemogućnost opraštanja odnosno pomirenja. U biblijsko-teološkom dijelu promišlja o Božjoj pomirljivosti i bezuvjetno opraštajućoj ljubavi, koja poziva na neosvećivanje i ujedno osposobljava za opraštanje. Oslanjajući se na mimetičku teoriju Renéa Girarda i dramsku teologiju Raymunda Schwagera donosi sistematsko-teološki pogled na opraštanje i pomirenje. U životnoj drami Isusa Krista iščitava dramu spasenja, koja se očituje kao drama opraštanja i pomirenja. Krist donosi jedan novi svijet, u kojem vladaju nenasilje, opraštanje i pomirenje.

U drugom dijelu disertacije istražuje se potencijal pomirenja u bibliodrami provedenoj na temelju triju biblijskih tekstova tematike opraštanja i pomirenja: Josip i njegova braća (Post 45,1-15), Izgubljeni i nađeni sin (Lk 15,11-32) i Ukazanje učenicima (Iv 20,19-29). Bibliodrama je provedena na temelju modela pastoralnih teologa Hermana Andriessena i Nicolaasa Derksena. Ovaj model primjenjiv je u župskom pastoralu i katehezi što u ovoj disertaciji biva glavnim razlogom odabira dotičnog modela za provođenje bibliodrame. Analiza pisanih svjedočanstava (sveukupno 25) sudionika bibliodrame provedena je prema Inghard Langeru. Sažimanjem rezultata analize može se utvrditi promjena stava naspram opraštanja i pomirenja. Razvidno je to iz misli jednog od sudionika: „Oprost je prilika za novi početak, za stvaranje novih odnosa s drugima i sa samim sobom, ali i iskustvo nove, blagotvorne, iscjeljujuće povezanosti s Bogom.“

Treći dio predstavlja poticaje i izazove bibliodrame za pastoral i katehezu u Hrvatskoj. Primjenom bibliodrame u župskom pastoralu i katehezi, kao i u školskom vjeronauku, Crkva ima priliku stvarati potreban prostor za događaj oproštenja kao čistoga dara te inicirati i ujedno pratiti proces pomirenja u hrvatskom društvu, koje čezne za oslobađanjem od zarobljenosti u vlastitu prošlost i priželjkuje priliku za novi početak. Ova doktorska disertacija želi doprinijeti traženju i pronalaženju puta kojim Crkva može promicati i unaprijediti mirenje i izmirenju unutar hrvatskog društva.

S. Magdalena Višić rođena je 14. svibnja 1974. u Koprnu u Republici Hrvatskoj. Zauzeto djeluje kao pastoralna suradnica; godine 2000. u Trpnju na Pelješcu a od 2001. u Hrvatskoj katoličkoj župi Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu u Njemačkoj. Uz redoviti posao magistrirala je na filozofsko-teološkom fakultetu Sankt Georgen u Frankfurtu na temu: Pomirenje u obiteljskim odnosima kao šansa buduće obiteljske kateheze u Hrvatskoj.