S. Smilja, koja je nakon potresa 29. prosinca 2020. postala koordinatorica logističkog centra Caritasa Sisačke biskupije, kazala je kako je do sada u godinu dana Caritas Sisačke biskupije prikupio pomoć u vrijednosti od 50 do 60 milijuna kuna u hrani, higijenskim potrepštinama i drugim oblicima pomoći. Izrazila je zahvalnost svim donatorima, dobročiniteljima i volonterima iz svih dijelova Hrvatske i izvan nje te naglasila kako je već prvog dana potresa cijela Hrvatska bila na Banovini. „Cijelo ovo vrijeme nosila me ljubav volontera onih prvih dana. Bio je to ‘festival ljubavi’, rijeke su se slijevale, ljudi su zvali iz svih krajeva naše domovine da dolaze kao volonteri. Bilo je to prekrasno vidjeti, a za ove naše mlade volontere u Sisku bilo je iscjeljujuće da nisu u svojim domovima. Mi u skladištu nismo osjetili ni jedan potres nakon 29. prosinca. Družili smo se, pjevali, molili, vidjelo se da su oči ljudi bile upućene Banovini, a ljubav naših ljudi u tom trenutku bila je domišljata”, prisjetila se radosti u nevolji s. Smilja Čirko. 

Na tisuće ljudi primilo je pomoć Caritasa Sisačke biskupije u ovih godinu dana: „Nema sela u našoj biskupiji gdje netko nije primio pomoć. U početku nam je bilo jako teško znati gdje su sve ljudi stradali, pa smo imali i timove, puno je ljudi napustilo svoje domove te su se poslije vraćali. U cijeloj priči bilo je teško skupiti sve te ljude koji su stradali, ali nastojali smo, imali smo dobre volontere, dobru logistiku, a jako puno ljudi je dolazilo na vlastitu inicijativu, pa su obilazili sela i dolazili kod nas po hranu, što nam je također bilo od velike pomoći.”

Nakon tri mjeseca neumornog pomaganja u distributivnom centru, volonteri su nastavili rad u manjim skupinama, a kako je danas nakon godinu dana u Sisačkoj biskupiji i kako se konkretno pomaže, s. Smilja je kazala: „Bila je jako velika žalost među našim mladima kad smo morali zatvoriti distributivni centar, ali smo dobili na korištenje jedno skladište na Srcu u Sisku u koje smo mogli smjestiti krevete, madrace i drugo kad su se kuće počele popravljati. Poslije smo se preselili u Caritas Sisačke biskupije gdje je bilo oko 12 volontera koji su svaki dan slagali pakete i to se odmah distribuiralo. Nastavili smo pomagati ljudima, ali smo pokušali doći do svakog čovjeka i obitelji da vidimo njihove potrebe te smo im potrebito dovozili.”

S. Smilja Čirko izdvojila je i nekoliko projekata Caritasa Sisačke biskupije koje provodi od prvog dana potresa među kojima je, kako je posvjedočila, najvažniji zbrinjavanje ljudi. Caritas je, naime, u prvim danima potrebitima dodijelio oko 200 kontejnera. Tu je i projekt pomoći starijima na Banovini bez obitelji koji je priveden kraju, kazala je s. Smilja, napominjući kako je za njih izgrađeno 29 kuća. Treći projekt koji se nastavlja namijenjen je obiteljima s petero i više djece. „Gradimo kuće za obitelji s petero i više djece, za tri obitelji smo već kupili kuće te smo ih smjestili, pratimo njihov daljnji put i hod i brinemo za njihovu djecu”, kazala je.

Od današnjih potreba stanovnika na Banovini s. Smilja je izdvojila moralnu i psihološku podršku ljudima da ne klonu duhom, jer im se čini da sporo teče oporavak i gradnja: „Znam im reći da smo dugo bili strpljivi nakon rata, dugo je i tada trajala obnova kuća, bit će to i sada, neka budu malo strpljivi, ali prekrasan je ovaj banijski narod i narod Pokuplja. Ti su ljudi kroz čitav život naučili biti strpljivi, ponizni, njima ne treba puno. Može čovjek živjeti s jako malo, a biti zadovoljan i sretan, jer ono materijalno ne ispunjava čovjeka, srce čovjekovo je ono što daje smisao svemu, a oni su tu dosta jaki.”

Uz duhovnu i psihološku podršku, Caritas Sisačke biskupije nastoji i dalje materijalno pomagati potrebitima na potresom pogođenom području Banovine. Stoga je s. Smilja poručila svima koji imaju mogućnosti da i dalje mogu novčano pomoći putem Caritasa Sisačke biskupije. „Svakim novčićem koji dolazi gradimo domove, gradimo zajedništvo u obiteljima. Hvala svima koji su se do sada uključili i pozivam sve i dalje, jako je puno posla pred nama, jako puno kuća je srušeno”, kazala je s. Smilja Čirko napominjući kako je od materijalnih potreba novac sada najpotrebniji kako bi se izgradilo srušeno.

„Moramo biti jedno, moramo zajedno graditi, jedino tako možemo. Bez zajedništva kuća se razgrađuje, kako na malom planu obitelji, tako i na planu cijele države, to naše zajedništvo sada mora biti temelj za gradnju domova, onda će svi ljudi ostati tu i nitko neće imati potrebu otići van”, kazala je za kraj s. Smilja Čirko.