S obzirom na izvanredno stanje zbog pandemije, na misi će sudjelovati samo osoblje Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, prenosi Vatican News.

Prošle je godine misu Papa slavio misu u bazilici Svetoga Petra, a na njoj je sudjelovalo oko 250 osoba među kojima je bilo migranata, izbjeglicā i onih koji su se zauzeli da bi im spasili život. Na putovanju na Lampedusu, 8. srpnja 2013. godine, svojem prvom putovanju izvan Vatikana, Sveti Otac upozorio je na „globalizaciju ravnodušja“ koja čini neosjetljivima na vapaje ljudi. Taj prvi izlazak argentinskoga Pape izvan vatikanskih zidova već je imao znakove koji su poslije obilježili njegovo papinstvo, a to su periferije, posljednji u društvu, geste pune značenja.

U jednom intervjuu kojim započinje knjiga „Na putovanju“ Andree Torniellija, papa Franjo kaže da su ga potresle vijesti o migrantima preminulima u moru; jednostavne osobe, djeca, žene, muškarci, koji i dalje, i danas gube život, sedam godina nakon onoga putovanja, očajnoga prijelaza preko mora na improviziranim čamcima povjerenima beskrupuloznim ljudima.

To Papino putovanje nije bilo planirano, bilo je bez službenih pozivnica, ali, kako je rekao u intervjuu, „osjetio sam da sam morao ići“. Tijekom posjeta Lampedusi koji je trajao samo sat i pol, odao je počast žrtvama na Mediteranu, u nazočnosti preživjelih na tim putovanjima, stanovnikā otoka, predstavnika Crkve i lokalnih vlasti, svećenikā i humanitarnih djelatnika.

Propovijed na misi održao je na igralištu ‘Arena’, pred 10.000 ljudi, na oltaru napravljenom i od ostataka potonulih čamaca. Svrha putovanja na Lampedusu bila je pobuditi savjesti kako se to što se dogodilo ne bi više ponovilo. Nažalost, drama se migranata umrlih na moru, kod Lampeduse, a i drugdje, nastavlja. Nekoliko tjedana nakon posjeta pape Franje, 3. listopada iste godine, u brodolomu je u blizini obalā Lampeduse umrlo 366 osoba. Skupinu preživjelih sljedeće je godine papa Franjo primio u Vatikanu.

Na mjestu simbolu trpljenja na Mediteranu, još uvijek odjekuje Papino upozorenje: u ovom svijetu globalizacije pali smo u globalizaciju ravnodušja, privikli smo se na trpljenje drugoga, ne tiče nas se, ne zanima nas, nije to naš posao! Lišeni smo sposobnosti za plač, upozorio je Papa te stoga molio Gospodina oprost za ravnodušnost prema brojnoj braći i sestrama; oprost za one koji su se udobno smjestili i zatvorili u svoje blagostanje koje vodi do umrtvljenja srca; oprost za one koji su svojim odlukama na svjetskoj razini stvorili situacije koje vode do tih tragedija, te da bi svijet imao hrabrosti prihvatiti one koji traže bolji život.